1. dan trodnevnice

Na samom početku propovijedi, don Luka je uveo predivnu praksu – da svaku večer trodnevnice započne jednom od slavnih misli zaštitnika naše župe, svetog Ivana Pavla II., a za prvu je večer odabrao citat koji kaže: „Ljubav mi je sve objasnila, ljubav mi je sve riješila, stoga obožavam tu ljubav gdje god bila.“ Opisujući tu ljubav pisanu velikim slovom, posvjedočio je o nedavnom susretu s dvjema osobama koje su izjavile da ne vjeruju u Boga, a koje su pretrpjele težak gubitak voljene osobe. Istaknuo je koliko je teška situacija potpunog beznada u kojoj se čovjek nađe kada nema vjeru, a smrt mu ugrabi nekoga koga voli, jer iako su ljudska utjeha, zagrljaj i prisutnost bližnjih dragocjeni i potrebni, ljudi s vremenom odu svojim obavezama i problemima, a čovjek ponovno ostaje sam. Naglasio je kako čovjek čovjeku nema moći ispuniti prazninu ljudskog srca jer je to u nadležnosti samoga Boga, a kada Duh Sveti stvarno zahvati čovjeka, rečenica „Bog je ljubav“ prestaje biti izlizana fraza i postaje opipljiva, kušana stvarnost koja rasvjetljuje razum i uvodi nas u najdublje istine vjere.

Kao najveću dragocjenost na ovome svijetu, izvor i vrhunac kršćanskog života, don Luka je istaknuo svetu misnu žrtvu, priznavši da kao svećenik već pet godina neprestano propovijeda o Euharistiji, ali da mu nikada nije dosta jer je to tajstvo koje nitko od nas ne može do kraja shvatiti. Kako bi to ilustrirao, ispričao je dirljivu i simpatičnu zgodu iz 1905. godine, kada je papa Pio X. dopustio raniju pričest za djecu pod uvjetom da razlikuju euharistijski kruh od običnog, pa kada je jedna trogodišnja djevojčica došla na pričest, papa ju je upitao zašto se želi pričestiti kada još ne shvaća što je to, na što mu je ona dječje iskreno uzvratila pitanjem: „A kada ti shvaćaš?“. Don Luka je poručio da nas euharistijsko otajstvo potpuno nadilazi, ali kada Bog čovjeku dade spoznanje i okus tog darovanog kruha, vjernik prima snagu za svet i krepostan život, zbog čega ne vrijedi riskirati nijedan dan u svom životu da ideš leći, a da nisi spreman primiti svetu pričest. Upozorio je na ozbiljan i dramatičan poziv na duhovnu budnost, potkrijepljen statistikom iz vlastite župe gdje je od početka godine umrlo 22 ljudi, od kojih je čak osmero preminulo potpuno iznenada, od srčanog ili moždanog udara u snu, i to bez sakramenata i bez milosti svete ispovijedi. Podsjetio je vjernike da u Evanđeljima Isus čak devet puta ponavlja zapovijed: „Bdijte jer ne znate ni dana ni časa!“, te da nas na ispovijed i obraćenje ne smije motivirati strah od kazne ili smrti, već isključivo ljubav prema Bogu.

Nastavljajući homiliju, don Luka je podijelio detalj iz svog života, spomenuvši trogodišnji boravak u Rimu gdje je, unatoč svim predivnim svjetskim znamenitostima, najviše vremena proveo na jednom skromnom mjestu – pred bijelom hostijom. Posvjedočio je da mu ne treba ništa više od toga jer je njegova ljubav u Euharistijskom klanjanju koje je izvor nadahnuća, mira i radosti pred kojim se problemi rješavaju čudesno, a da ni sam ne znaš kako. Osvrnuvši se na ljude koji odlaze na daleka putovanja, primjerice u Indiju u potrazi za unutarnjim mirom, naglasio je da se istinski, živi mir ne nalazi u dalekim zemljama, već se skriva nadohvat ruke, u malenom komadiću posvećenog kruha u svakom svetohraništu. Kako bi potaknuo vjernike na dublju duhovnu praksu, pred cijelu župnu zajednicu u Jelkovcu stavio je konkretan jednomjesečni izazov: ako imate neki težak životni problem, uzmite mjesec dana i provedite svakoga dana po 30 minuta u Euharistijskom klanjanju pred Bogom, stavite taj problem pred Isusa i samo šutite, bez potrebe da išta govorite. Don Luka se  prisjetio i razdoblja svojih najtežih duhovnih kušnji, pročišćenja i muka kroz koja je prolazio mjesecima, kada je bio toliko duhovno pritisnut da od dekoncentracije nije mogao izgovoriti niti jednu jedinu riječ molitve, već je samo u suzama sjedio pokraj svog subrata Josipa. U toj najtežoj noći, došao je pred Euharistijskog Isusa, stavio ruku na svetohranište i zavapio: „Bože, smiluj se. Smiluj se, ja ne mogu više, smiluj se“, a u tom jednim jedinom trenutku osjetio je kao da je netko s njega skinuo tonu tereta. Prva večer trodnevnice u Jelkovcu zaključena je porukom da nas na ispovijed i obraćenje ne smije motivirati strah od kazne, već isključivo ljubav prema Bogu, uz obećanje da će upravo ta Euharistijska Ljubav i svakome od okupljenih vjernika s vremenom sve objasniti, sve riješiti i donijeti potpuni mir u njihove živote.