Župa sv. Ivana Pavla II., Jelkovec
zupa.jelkovec@zg-nadbiskupija.hr

4. dan devetnice

Kao i dan prije,i  četvrtog dana devetnice s nama je bio p.Ivan Dominik Iličić.
Svoju propovijed započeo je podsjećanjem na lik sv. Ivana Pavla II., pape koji je iznimno puno propatio – preživio je atentat, teške operacije, lom kuka i narušeno zdravlje, a unatoč svemu pronalazio je nevjerojatnu snagu duha za svoje poslanje. Primjerice, kada je dolazio u Hrvatsku proglasiti kardinala Stepinca blaženim, svi su ga odgovarali zbog narušenog zdravlja, no on je „stisnuo zube“ i rekao: „Idem, moram.“

Papa se pritom znao i našaliti na račun medijskih nagađanja o svom zdravlju. Kada su mu jednom zabrinuto rekli da ne bi trebao putovati jer su svi zabrinuti za njegovo zdravlje i njegovu svetost, on je uz osmijeh odgovorio: „Dobro je, to je dobro. I ja sam zabrinut za svoju svetost.“

Ova anegdota nosi duboku poruku: dok se mi neprestano brinemo, uznemirujemo i bojimo za sve i svašta u ovome prolaznom životu, za ono najvažnije – našu svetost i vječnost – brinemo se najmanje. Iz perspektive vječnosti, živjeli mi 20 ili 105 godina, razlika je gotovo nikakva. Ako smo s Isusom, straha od smrti nema, a svaka izmoljena Zdravo Marija („sada i na času smrti naše“) zapravo je vježba potpunog predanja u Božje ruke.

Istaknuo je  da je  Ivan Pavao II. mogao duboko razumjeti čovjeka i patnju jer ju je sam proživio na vlastitoj koži: rano je ostao bez majke i oca, te je iskusio strahote nacizma i komunizma.

„Da nije ostao bez majke, ne bi se tako duboko povezao s Gospom. Da nije bio u komunističkoj Poljskoj, ne bi tako dobro razumio Stepinca niti bi Hrvatsku priznao prije ostatka međunarodne zajednice“,istaknuo je fr. Ivan Dominik.

Iz toga proizlazi predivna istina: Bog svaku podnesenu patnju, ranu, nepravdu i uvredu može pretvoriti u najljepše bisere, ako mu ih odlučimo prikazati i predati s povjerenjem. Zato i danas odjekuju papine povijesne riječi: „Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!“

U drugom dijelu propovijedi, p. Ivan Dominik se osvrnuo na genijalnu baštinu Ivana Pavla II. – Teologiju tijela, ističući kako je ljudsko tijelo sveto, ono je hram Duha Svetoga i u njemu se spašavamo. Upravo zato što su spolnost i bračna ljubav po Božjem planu toliko svete, danas su i najviše napadnute kroz jeftini marketing.

Isus u Evanđelju ide dublje od starozavjetnih izvanjskih zakona i poziva na čistoću srca. Grijeh se događa već u srcu kada drugu osobu – bilo muškarca ili ženu – pogledamo s požudom, odnosno s namjerom da je sebično iskoristimo bez odgovornosti. Izrazi poput „ljubavnik“ ili „ljubavnica“ zapravo su zloupotreba riječi ljubav, jer prava ljubav uvijek podrazumijeva odgovornost.

Na koncu, p. Ivan Dominik je uputio poziv svim muževima i ženama da svoje bračne pozive žive na blagoslovljen način, prepoznajući da se Božji predivni plan želi očitovati upravo kroz ljudsko tijelo i kroz darivanje u ljubavi.

Odgovori

✕