Treći dan naše devetnice ,na spomendan Svete Terezije Avilske,svetu misu predvodio je p. Ivan Dominik Iličić i održao duboku i nadahnjujuću propovijed posvećenu teologiji tijela, iznimno važnom učenju koje je Katoličkoj Crkvi i suvremenom svijetu u baštinu ostavio sveti papa Ivan Pavao II.
Osvrćući se na društvene i duhovne izazove današnjice, pater Ivan Dominik je istaknuo kako s odmakom vremena sve jasnije vidimo proročku dimenziju papinih zapisa. U vremenu kada se pod utjecajem modernih strujanja i rodne ideologije ljudsko tijelo često obezvrjeđuje, zbunjuje ili čak omrzava, teologija tijela dolazi kao nužno svjetlo koje nam iznova otkriva Božji izvorni i savršeni plan sa čovjekom, njegovom tjelesnošću i spolnošću.
Pojašnjavajući sam pojam teologije kao govora o Bogu koji se temelji na Njegovoj objavi kroz povijest spasenja, tradiciju i Crkvu, naglasio je da teologija tijela u svojoj srži znači govor o Bogu kroz ljudsko tijelo. Bog je izabrao progovarati svijetu upravo kroz čovjeka – kroz muškarca i ženu. Ta se logika očituje već u samom trenutku stvaranja, kada je čovjek načinjen na sliku Božju, a svoj vrhunac doživljava u otajstvu utjelovljenja. Sam je Bog u Isusu Kristu uzeo ljudsku narav. Isus je hodao, radio, jeo, spavao, molio i propovijedao u tijelu, a to isto tijelo na koncu je bilo pribijeno na križ. Upravo je kroz svoje ranjeno i predano fizičko tijelo Isus na nevjerojatan i opipljiv način svijetu pokazao pravo lice Božje ljubavi.
Iz tog razloga, ljudsko je tijelo prevažno i predstavlja stijeg našeg spasenja te hram Duha Svetoga. Svaki je čovjek, bez obzira na to živi li u braku ili u celibatu, pozvan biti otvoren Bogu kako bi njegovo tijelo postalo vidljivi znak koji upućuje na Stvaratelja. Izvrsno svjedočanstvo za to je i sama Sveta Terezija Avilska, koja iako nije bila u braku, svojim životom utjelovljuje najdublje stvarnosti teologije tijela. Ona je za života doživjela mistično sjedinjenje s Kristom i duboko iskustvo probadanja srca Isusovom ljubavlju. Ta unutarnja preobrazba njezina bića i duše bila je toliko snažna da se očitovala i na njezinu fizičkom tijelu, ostavljajući trajne, posvjedočene tragove na njezinu srcu. Njezin nam primjer pokazuje da je čovjek uvijek neraskidivo jedinstvo duše i tijela te da se u tijelu i kroz tijelo spašavamo.
Poseban naglasak u propovijedi stavljen je na svetost i uzvišenost sakramenta braka. Pozivajući se na učenje svetog pape Ivana Pavla II., pater Ivan Dominik je podsjetio da je kršćanski brak vjerojatno najsnažnija slika Presvetog Trojstva na zemlji. Muž i žena u braku su dvije zasebne osobe, ali su po sakramentu pozvani biti jedno tijelo i jedna duša. Kao što su tri božanske osobe apsolutno jedno u trojstvenoj ljubavi, tako su i supružnici pozvani na savršeno zajedništvo iz kojega, kao plod njihove ljubavi i Božjeg stvaralačkog zahvata, proizlazi novi život – treća osoba koja tu sliku Trojstva čini potpunom. Kada supružnici uistinu žive to otajstvo, oni postaju živi i privlačni znak Boga u svijetu, a drugi ljudi kroz njihovu vjernost, radost i blagoslov mogu iskusiti djelić božanske ljubavi.
Previous Post