Čitači

Liturgijski čitač  naviješta svetopisamsko čitanje u liturgijskim slavljima. Biti čitač na svetoj misi je velika radost i velika čast. Potrebno je biti dobar čitač, imati vrijeme pripreme, biti oduševljen Riječi Božjom koja se čita, rado čitati i razmatrati smisao pročitane Riječi Božje. Sa stola Riječi (ambon) čitač je prenositelj Riječi za službu vjere. Čitanje je usmjereno na vjeru, ali vjera prethodi dobrom služenju, “I dok drugima naviještate Božansku Riječ i sami je primite kao dobri učenici Duha Svetog”,  da Riječ bude što jača u ljudskim srcima. Svakodnevne Svete Mise u našoj župi okupljaju priličan broj vjernika, samim tim što prije mise molimo krunicu i ostale molitve. Na Svetoj Misi laici sudjeluju kao liturgijski čitači i pjevači. Mnogi se rado uključuju u službu liturgijskog  čitanja poslanice psalma i molitve vjernika. Svi puni radosti slavimo svoga Gospodina Isusa Krista i u svakoj Svetoj Misi sjećamo se njegove muke, gdje nam se On daruje pod prilikama kruha i vina.

Dostojanstveno držanje

Dostojanstveno držanje je glavno obilježje svakog liturgijskog nastupa. Čitač svojom službom doprinosi dostojanstvu bogoštovlja. Dostojanstven nastup daje kakvoću i ozbiljnost u prenošenju riječi Božje. Uzvišenost i strahopoštovanje prema riječi Božjoj zahtjeva od svakog liturgijskog čitača maksimalnu ozbiljnost i pristup u pripremi, kao i samom nastupu.

Svečan i dostojanstven pristup mjestu čitanja je prvi korak uspješnosti javnog nastupa. Čitač se za ambonom treba ponašati kao iskusni kormilar broda, koji mora biti svjestan da od njegovog ponašanja ovisi daljnja sudbina broda i cijele posade. Njemu je povjerena velika odgovornost i velika čast koju treba dostojanstveno obaviti. Bog se služi njegovim ustima, glasom i govorom da navijesti svoju poruku.

Dostojanstveno u nastupu treba spontano, a nikako ne na silu ili glumljeno. Osjećaj dostojanstvu daje ne samo vanjsko obilježje nastupa čitača, već i nutarnje bogatstvo i spontanost življenja riječi Božje. 

Trenutak tišine

Trenutak tišine je sastavni dio svakog javnog nastupa. To su dragocjeni i neizostavni trenuci koji su višestruko korisni i potrebni kako samom čitaču, tako i slušateljima. Vrijeme tišine ne smije biti ni predugo, ni prekratko. Ako je predugo, daje mogućnost rastresenosti i drugim mučnim aktivnostima kao što su kašalj, komešanje i tomu slično; ako je prekratko, ne ostavlja mogućnost priprave i koncentracije. Kad se čvrsto stane na mjesto čitanja, dolazi međuprostor tišine za koncentraciju čitača, a slušateljima za pripremu primanja Božje poruke. Dužine trenutka tišine  kontrolira i određuje sam čitač prema osjećaju i potrebi. Taj trenutak je najpovoljnije vrijeme za rast i djelovanje Božje milosti u srcima slušatelja. Iskusniji i bolji čitači više i bolje koriste trenutak tišine prije čitanja, dok neiskusni čitači, što zbog uzbuđenosti ili neupućenosti, to vrijeme ne znaju pravilno iskoristiti. Vremenom i vježbom trenutak tišine postoje  dragocjeno i neizostavno prije svakog javnog nastupa. 

Glas i ritam 

Nastup liturgijskog čitača, ovisi o njegovom glasu (boji, visini, toplini.) kao i od ritma kojim će izgovarati pojedine slogove, riječi, rečenice i logičke cjeline. Melodičan, prirodan i spontan glas djelotvornije će utjecati na slušatelje. Umjeren ritam, ni prespor ni prebrz,pomoći će da se poruka riječi Božje lakše shvati i usvoji.

Kad u tekstu Bog opominje svoj narod, čitačev glas će biti blag kao žuborenje potoka, a nikad kao prijetnja ili srdžba. Drugačiji se čita tekst pouka od opomene ili gnjeva. Prozni tekst ima uravnoteženiju visinu glasa. 

Toplina glasa ovisi o čitačevom pristupu i osjećajnom zauzimanju čitanju  pojedinih dijelova liturgijskog teksta. Boja glasa je prirodno svojstvo svakog čovjeka. 

Ritam čitanja treba imati svoju logiku i brzinu. Nije dobro da ritam bude ni prespor, ni prebrz. Potrebno je naći ujednačen ritam čitanja koji može pratiti i čitač i  slušatelji. Uravnoteženost između mogućnosti laganog čitanja i prihvaćanja pročitanog, određuju brzinu čitanja. 

Izgovor 

Govor te tvoj izdaje! (Mt 12,34) 

Lagan izgovor doprinosi uspješnosti javnog nastupa i razumijevanju pročitanog  teksta. Tko brzo čita ili guta riječi, bit će nerazumljiv svojim slušateljima. Čitači sa govornim manama, velikom tremom i brzim izgovorom trebaju uložiti dosta napora da ovladaju tehnikom laganog čitanja.

Pravilno i ravnomjerno disanje, iz punih pluća potpomoći će laganom izgovoru kod liturgijskog čitanja. Ispravno držanje tijela, glave, očiju i neprimjetne geste doprinose sigurnosti i smirenom izgovoru.

Lagan izgovor poštuje sva pravila interpunkcije, stanke i drugih znakova koji su sastavni dio svakog teksta.