20. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 15 kolovoza, 2024

Već četvrtu nedjelju apostol Ivan nas uvodi u Euharistiju. Euharistija nije i ne smije biti samo razgovor o nečemu, nego o nekomu. Radi se o osobama. Današnje evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života, kao nekoga tko je poput kruha neophodan i nezamjenjiv za ljudsku egzistenciju. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim – samim, kao hranom koja nas može nahraniti.

Prvo čitanje (Izr 9, 1-69)

U današnjem prvom čitanju, iz Knjige Izreka, govori se o „Gostoljubivoj mudrosti.“ Čuju se riječi: „Mudrost je sazidala sebi kuću i otesala sedam stupova.“ To je značajka bogate kuće, s unutarnjim dvorištem. Broj sedam, sedam stupova, predstavlja simbol savršenstva. Ovdje se Bog iskazuje kao uosobljena Mudrost – On „sazida kuću,“ postavi stolove i poziva na gozbu. Mudrost poziva “neiskusne” da svrate na njezinu gozbu. Da bi takvi “neiskusni” i “nerazumni” pravo živjeli, trebaju ostaviti ludost i hoditi putem razboritosti. Dakako, radi se o vjerničkoj umnosti i razboritosti koja u zemaljskim poslovima ozbiljno računa s Bogom. Gozba na koju poziva Mudrost u današnjoj misi slika je euharistije kao kršćanske svete gozbe na kojoj nas Bog hrani svojom riječju i posvećenim misnim darovima.

 

Drugo čitanje (Ef 5, 15-20)

I drugo čitanje tematski se slaže s porukom evanđelja i prvog čitanja. Sveti apostol Pavao, današnjom Poslanicom, poučava Efežane o tome što je volja Gospodnja. Efežani su pozvani da razmotre sebe i svoj život – kako žive. U odlomku Ef 5, 15-20 traži Apostol da se krštenici opijaju Duhom a ne vinom te da se u svagdanjem životu bodre “psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama”. To znači da u radnom tjednu, nakon svetog sastanka u Dan Gospodnji, nastavljaju živjeti od onoga što slave i čine u liturgiji.

Pavao ih poučava i opominje u čemu se sastoji novi život u Kristu. Kršćanin treba biti čovjek razborit; živjeti u stalnom opredjeljenju za Božje – za Krista. Ta je Mudrost vidljiva u euharistijskom sastancima u Crkvi, koji moraju biti označeni mirom, skladom i razumijevanjem. Njihovi međusobni odnosi moraju biti vođeni molitvom.

Evanđelje (Iv 6, 51-58)

Evanđelist Ivan u današnjem evanđelju, u 20. nedjelji kroz godinu, označava Isusa kao kruh života, kao nekoga tko je poput kruha neophodan i nezamjenljiv za ljudsku opstojnost. Krist želi u našim srcima pobuditi želju za njim, ogladnjeti nas, kako bismo se obratili njemu koji nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Blagovanje Krista – blagovanje je života.

Bog je postao čovjekom ne samo da bi bio među nama, nego i da bi postao naša hrana. Darovati se kako bi drugi mogao živjeti u punini i istini – to je smisao svake ljubavi. U današnjem evanđelju Isus govori svojim učenicima, ali i mnoštvu: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.“

To je zapravo poziv na sjedinjenje, ponuda blizine, iskaz jedinstvene pažnje i ljubavi. To je prijateljstvo, zajedničkog stola, po blagovanju od istoga kruha i pijenju iz iste čaše, da ostane duboko i potpuno u nama. To je Euharistija, to je sveta Pričest. U njoj Isus ostaje s nama i u nama i vraća nam mir i sigurnost.

U euharistiji nam se Kristovo tijelo daruje na najintimniji način – kroz prihvaćanje, putem hrane i blagovanja. U euharistiji Isus nam dolazi i daruje nam se u svakoj pričesti, suživljuje se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. To je ta jedinstvena prisutnost koju je samo Isus mogao ponuditi čovjeku i svijetu. Pričest je trajni Isusov dar. Isus je umnožio kruh da bi ga posvećena ostavio za dar svojoj Crkvi.

ČITANJA