Prvo čitanje – Post 22, 1-18
Čitanje knjige Postanka
U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!«
Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.«
Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo pa ćemo se vratiti k vama.«
Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož.
Tako pođu obojica zajedno. Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me, sine!« javi se on. »Evo kremena i drva — opet će sin — ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«
»Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« odgovori Abraham. I njih dvojica nastave put zajedno.
Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svoga sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka — reče — niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.«
Podiže Abraham oči i pogleda, i gle — za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu.
Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
Onome mjestu Abraham dade ime »Gospodin proviđa!«
Zato se danas veli: »Na brdu Gospodnjeg proviđenja.«
Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću tvoje potomstvo poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, potomstvom će se tvojim blagoslivljati svi narodi Zemlje.«
Riječ Gospodnja
PSALAM: (16(15), 5 i 8. 9-10. 11)
Pripjev: Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
———-
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš moju sudbinu.«
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
———-
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
———-
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
———-
Drugo čitanje – Izl 14, 15 – 15, 1a
Čitanje knjige Izlaska
U ono dane: Reče Gospodin Mojsiju: Zašto vičeš k meni? “Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu.
Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima.
Neka znaju Egipćani da sam ja Gospod kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.” Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.
Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. “Bježimo od Izraelaca!” – poviču Egipćani, “jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!”
Tada će Gospodin Mojsiju: “Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.” Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito.
Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima – u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
PSALAM: (Izl 15,1-2. 3-4. 5-6. 17-18)
Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!
———
Zapjevat ću Gospodinu
jer se slavom proslavio!
Konja i konjanika
u more on je vrgao!
———-
Moja je snaga, moja pjesma — Gospodin
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti;
on je Bog oca moga, njega ću veličati.
———-
Gospodin je ratnik vrstan,
Jahve je ime njegovo.
Kola Faraonova i vojsku mu u more baci;
cvijet njegovih štitonoša potonu u Moru crvenom.
———-
Valovi ih prekriše;
poput kamena u morske potonuše dubine.
Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodici;
desnica tvoja, Gospodine, raskomada dušmana.
———-
Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
na mjestu koje ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine, tvojom rukom sazidanim.
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.
Treće čitanje – Bar 3,9-15. 32 — 4,4
Čitanje Knjige proroka Baruha
Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost!
Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u zemlji tuđinskoj
onečišćujuć se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?
Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! Da si Božjim hodio putom, zauvijek bi prebivao u miru.
Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život, i gdje je svjetlost očinja i mir.
Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? Sveznajući — samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao Zemlju i svu je životinjama naselio, on koji pošalje svjetlosti ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć ona ga posluša. Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; zovne li ih, one mu odgovore: Evo nas! — i radosno sjaju svom Stvoritelju. On je naš Bog; nitko se drugi s njim usporedit ne može. On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu — Izraelu, svome ljubimcu.
Potom se ona na Zemlji pojavila, među ljudima udomila. Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti, tko ga napusti, taj će umrijeti. Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu. Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!
Riječ Gospodnja.
PSALAM (19 (18), 8. 9. 10. 11)
Pripjev: Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!
———-
Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
———-
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
———–
Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
———–
Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.
Četvrto čitanje – Rim 6, 3-11
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.
Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.
Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.
Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Riječ Gospodnja
Evanđelje – Mt 28,1-10
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite!Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”8One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”
Riječ Gospodnja
