Čitanja ove nedjelje govori nam o tome što je potrebno za spasenje, što je potrebno da bi postigli vječni život, da bi ušli u kraljevstvo Božje. Za postići spasenje potrebno je živjeti mudro, po Božjoj Riječi, potrebno je Boga staviti na prvo mjesto.
PRVO ČITANJE – Mudr 7,7-11
U knjizi mudrosti često imamo govore o samoj mudrosti; nju se cijeni više nego zlato, više nego srebro, više nego sve bogatstvo svijeta. Bog je podjeljuje ljudima posebne važnosti i ona im daje izvanredne sposobnosti za vršenje njihove službe i donosi im osobni ugled i bogatstvo.
Tako je Gospodin Salomonu dao dar mudrosti koju je on cijenio iznad svakoga bogatstva.
»Pomolih se, i razbor dobih. Zavapih, i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja, i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato.« (Mudr 7,7-9)
Čak zdravlje i ljepota, pa i sama svjetlost dana koja je potrebna za život svakome čovjeku, ne dosežu njezinu vrijednost.
DRUGO ČITANJE – Heb 4,12-13
Mudrost života kršćanin nalazi u Božjoj riječi. Ona prodire u unutrašnjosti našega života i razotkriva sve naše nedostatke, slabosti i polovičnosti. Ona razlučuje dobro od zla, tamu od svjetlosti u samome čovjeku i u svemu što ga okružuje. »Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača, prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje sklonost i namisli srca.« (Heb 4,12)
Riječ Božja zahtjeva opredjeljenje. Ona čovjeka već sada i to svakoga časa njegova života stavlja pod sud Božji. »Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.« (Heb 4,13)
Nije dovoljno da vršimo samo zapovijedi Božje. Krist od kršćana traži da svoje srce odvrate od svake sebičnosti i da se u posvemašnjoj ljubavi posvete jedino Bogu u službi braći ljudima.
EVANĐELJE – Mk 10,17-30
Božja mudrost koja se očituje u objavi Isusa Krista upućena je svim kršćanima. Ona danas riječima Evanđelja poziva sve kršćane da se odreknu ovozemaljskog bogatstva da bi »slobodna srca« mogli »slijediti« Krista.
Odreći se svega i poći za Isusom znači biti slobodan i za Boga i za ljude, te samoga sebe, svoje najveće bogatstvo staviti u službu drugima, naročito potrebnima
U evanđelju vidimo kako je jedan mladić prišao Isusu i klečeći ga pita „što moram činiti da baštinim život vječni; odnosno kako postići život vječni?“. Isus mu odgovara – drži se Božjih zapovjedi: ne ubij, ne laži, ne kradi, ne čini preljuba, poštuj oca i majku….
Mladić iskreno odgovara: ja sam se držao Božjih zapovjedi od malena. No, mladić je uvidio da još nešto nedostaje, da to nije dovoljno, nešto je više potrebno… Nije dovoljno samo ne griješiti, potrebno je nešto i činiti za Boga i bližnjega… Uglavnom, nešto nedostaje i mladić to vidi.
A što mu zapravo nedostaje? Isus mu daje odgovor: ti si bogat, ako želiš biti savršen idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, a zatim idi za mnom. Isus je taknuo mladića u žicu. Mladić se ražalosti i ode kući jer bijaše veoma bogat. Isus tada izgovara ove riječi: „Kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje“.
Isus zapravo misli na srce koje stavlja zemaljske stvari i zemaljska bogatstva ispred Boga i nebeskog bogatstva. A takvi su najčešće ljudi koji su materijalno bogati, jer su navezani na materijalno i ne mare za Boga.
Nakon ovoga učenici su prestravljeni: pa tko će se onda spasiti?
Isus kaže da je čovjeku to nemoguće, čovjek se ne može po sebi spasiti, po svojim sposobnostima, po svojim djelima spasiti. Jedino Bog spašava čovjeka, jedino je Bogu sve moguće.
Kada je Bog na prvom mjestu onda je sve na svom mjestu. Kada Bog nije na prvom mjestu, tada ništa nije na svom mjestu. A bogataš, onaj koji Boga stavlja na zadnja mjesta a ispred njega sebe i svoje potrebe, takav neće u kraljevstvo Božje ili će morati proći kroz ušicu igle, kroz čistilišne muke sve dok ne ostavi sve iza sebe.
ČITANJA
