Čovjek je sebi nedostatan, osjeća potrebu za potpunim oslobođenjem i spasenjem. A tu potrebu može ispuniti samo u Bogu. Crkva je zajednica onih koji vjeruju da je Isus Bog i Spasitelj, da je Isus došao radi nas ljudi, radi našeg spasenja, da je tu, s nama. Crkva je zajednica onih, koje je Bog po Kristu oslobodio i spasio, te po Kristu u Duhu Svetom idu prema konačnom spasenju, dok ne dođe. To nam naviješta ovonedjeljna Služba riječi.
Prvo čitanje (Jr 31, 7-9) donosi odlomak iz “Knjige utjehe” proroka Jeremije. Godina je 622. prije Krista. Vrijeme Jošijine obnove koja zahvaća i područja Izraela, sjevernog kraljevstva. Prorok tješi raspršene Izraelce, odvedene u ropstvo godine 721. Poziva na radost koja izvire iz nutrine, ali zatim izbija na van, postaje skupna i pretvara se u hvalu i zahvalu. Bog pruža svoju utjehu “ostatku” Izraelovu nakon pretrpljene kazne. Sam vodi “slijepe i hrome, trudnice i rodilje”. Bog se otkriva kao “otac” koji se pomiruje sa svojim “prvijencem” Izraelom. Sve je to u punini ostvario Isus Krist.
Drugo čitanje (Heb 5, 1-6) govori o Isusu kao Velikomsvećeniku i našem zagovorniku kod Oca. Pisac uspoređuje levitsko svećeništvo i Kristovo. I Isus je uzet između ljudi, postavljen da prinosi žrtve za ljude, suosjeća s narodom, odvjetnik je, ne sudac. Isus prima to dostojanstvo od Boga, ali budući da je vječni Sin, ima vječno svećenstvo, svećenik je po redu Melkisedekovu, i nadilazi i izlazi iz levitskog svećenstva.
Radost spašenih jedna je od temeljnih poruka današnje Službe riječi. Kršćanstvo je novost: blaga, radosna, vesela novost. Radost je jedna od bitnih obilježja kršćanskog života. Zašto je ta radost u našem životu tako često zamagljena, osjećamo se potišteni, promašeni, zaboravljeni? Isus nam donosi istinsku radost i dovikuje svima: “Kličite od radosti!” Ako smo grijesima opterećeni, priznajmo ih pred Gospodinom, da doživimo i svjedočimo u našem svijetu radost oslobođenja i spasenja, što su sigurni znakovi da je mesijansko vrijeme nastupilo u nama.
Evanđelje (Mk 10, 46-52)
Isus privlači: jedni idu za njim da čuju od njega riječ, drugi da dobiju od njega spasenje. Evanđelje nam donosi izlječenje slijepca na izlasku iz Jerihona. Izliječeni slijepac nam otkriva tajanstveno uvođenje u vjeru. Taj hod počinje kad se Isus pojavi u čovjekovu životu. Njegov prolazak je tajanstven: slijepac ne vidi Isusa, ali predosjeća Gospodinovu prisutnost u događajima i predaje se njegovoj inicijativi.
Stade vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” Mnogi su ga htjeli ušutkati, ali uzalud. On i dalje viče. Treba puno hrabrosti da se ustraje u svojoj početnoj vjeri. Isus ga poziva. Neki pristupe slijepcu sokoleći ga: “Ustani! Zove te!” Sam ne bi došao do Isusa, da mu neki ne pomognu. On baci sa sebe ogrtač i dođe k Isusu. “Dići se” kao uskrsnuti, baciti ogrtača, kao svući staroga čovjeka. Konačno susret s Isusom: “Što hoćeš da ti učinim!” Slijepac će: “Učitelju moj, da progledam!” Isus mu veli: “Idi, vjera te je tvoja spasila!” Progleda i uputi se za Isusom. Slijepac je našao put spasenja, i nastavlja svoj životni put u jedinstvu s Kristom.
