21. nedjeljom kroz godinu B apostol Ivan (Iv 6) završava Isusov govor o kruhu i kruhu života. Čudo umnažanja kruha, materijalnog kruha, prethodi današnjem evanđelju. To djeluje na ljude, žele ga za kralja-mesiju; žele ga iskoristiti za svoje ljudske, nacionalne i političke ciljeve. No, Isus daje do znanja da je došao zbog nečeg drugog. On je došao i prikazuje se kao: svjetlo svijeta, istina, put i život, kao kruh života i kao onaj koji otklanja strah.
Na kraju svoga govora Isus zahtijeva potpunu vjernost; kako za svoje učenike, tako i za druge: ostati uz njega ili otići.
Prvo čitanje (Jš 24, 1-2a. 15-17. 18b)
U današnjem prvom čitanju prorok Jošua održava veliku skupštinu u Šekemu. Svom narodu postavlja direktno pitanje da se odrede kome će služiti; Bogu Jahvi ili drugim Bogovima. Narod mu je odgovorio: „Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta iz doma robovanja,…učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem…I mi ćemo služiti Gospodinu, jer on je Bog naš!“ Narod se opredjeljuje i izabire Boga Jahvu za svoga Boga i odriče se drugih Bogova. Sklapaju savez i zapisuju Zakon – za služenje Jahvi. U liku Jošue neki crkveni oci su vidjeli pralik Isusa Krista; on nosi isto spasiteljsko ime, prelazi preko Jordana i uvodi narod u Obećanu zemlju. Rijeka Jordan označava i krštenje u Kristu, kojim se odlazi k Bogu. A osvajanje i podjela zemlje praslika je pobjede i širenja Crkve.
Drugo čitanje (Ef 5, 21-32)
Apostol Pavao, današnjim odlomkom svoje Poslanice poučava Efežane kako trebaju živjeti jedni s drugima, a posebno kako trebaju živjeti u bračnoj zajednici. Žene poziva da budu; „podložne muževima kao Gospodinu!“ Jer odnos muža prema ženi i žene prema mužu obilježen je odnosom Isusa prema Crkvi i Crkve prema Isusu i na njemu se temelji.
Jedinstvo Krista i Crkve je u uzajamnoj privrženosti – vezanosti. To je otajstvo kojim se ostvaruje Božje spasenje. Kršćanska ženidba odražava to jedinstvo u uzajamnom darivanju i podložnosti bračnih drugova u ljubavi, koju je Krist utvrdio. Od žena se traži da u svemu budu podložne svojim muževima. Ali i od muževa se traži ista privrženost, ženi i obitelji. Jednako i uzajamno trebaju poštivati i ljubiti jedno drugo. Muž treba ljubiti ženu i žrtvovati se, da žrtvom pomogne ženi da ona bude dobra supruga i majka, svoje i njegove djece. Kao što je Crkva jedno tijelo nas i Krista, tako muž i žena: „dvoje njih bit će jedno tijelo.“ Otajstvo je to veliko! Krist – Crkva; muž – žena!
Evanđelje (Iv 6, 60-69)
Velika Jošuina skupština u Šekemu iz prvog čitanja i Isusov govor u sinagogi u Kafarnaumu vode prema zauzimanju stava i odlučivanju: Bog ili idoli; Riječ Božja ili prazne riječi; tvrd govor ili komotna lagana rješenja?
Isus traži od svojih učenika da izaberu: ili On ili otići od njega! Oni znaju: Isus ih nikada neće prevariti. Ostaju uz Isusa. Nemaju se kamo vratiti. Svu su nadu položili u Isusa, odrekli su se dotadašnjeg načina života, sve su ostavili i pošli za njim. Isus je za apostole zaista Svetac Božji. Petar u ime svih drugih kaže Isusu, da nemaju kome otići.
Apostoli nemaju alternative. Ostaje im samo Isus. Nema drugoga Boga, nema drugog učitelja. Presudno je da u mukama života ne zaboravimo: Isus je tako ugradio sebe u ovaj svijet da na svijetu nema života bez njega! Isus je i sebe ugradio u svakoga od nas po krštenju, a također se ugrađuje u naš život i po pričesti, da imamo život vječni. A to Tijelo, ta Pričest, svima nam je na dohvat ruke – na raspolaganju, na odabiru.
