Svako živo biće živi i raste hraneći se. Isto vrijedi i za naš kršćanski život. Bez nebeskoga kruha ne možemo imati života u sebi.
Zato Isus proglašava da je On živi kruh koji je s neba sišao za život svijeta. Stoga više nego svagdanja hrana i piće za tijelo, čovjeku je potreban sam Isus Krist, koji je Kruh života.
A svima onima koji uz njega prianjaju vjerom, Isus obećava da će živjeti Božjim životom.
Prvo čitanje (1Kr 19, 4-8)
U prvom čitanju pojavljuje se prorok Ilija. Program Ilijina naviještanja označava se već u njegovom imenu. Ilija u hebrejskom jeziku znači „Moj Bog je Jahu = Jahve. Ilija je naviještao pravoga Boga, Boga koji se ocima objavio svojim imenom Jahve i s njima sklopio savez prijateljstva i vjernosti. Ilija živi za Jahvu i za njega se zalaže svim svojim snagama. Prorok Ilija napadan i proganjan otišao je u pustinju da spasi život. Zapravo, poduzima hodočašće prema Sinaju – vrhu Horeb. Na tom brdu su njegovi očevi susreli Jahvu i sklopili s njime savez. U pustinji je Ilija došao do ruba izdržljivosti, zaželje umrijeti. i reče: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim leže i zaspa ondje. Ali dođe mu anđeo i reče mu: „Ustani i jedi!“ Pored njega na kamenu stajala je hrana: pečen kruh i vrč vode. Jeo je pio i sit zaspao. Ali anđeo Gospodnji ga ponovo probudi i reče mu: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“ Ustao je, najeo se i okrijepljen tom hranom, išao je 40 dana i 40 noći sve do Božje gore Sinaja, do vrha Horeba. Na Sinaju – Horebu susreće Boga i s njim razgovara onako kao nekoć Mojsije. Time pisac želi naglasiti da je Ilija novi veliki Mojsije, novi veliki posrednik između Boga i ljudi. A hrana i piće – ovo čudesno na-hranjenje tumači se u kršćanstvu kao pralik euharistije.
Drugo čitanje (Ef 4, 30 – 5, 2)
U prvom dijelu Poslanice Efežanima svetoga Pavla, prikazan je Božji naum spasenja. Krist je glava svega stvorenja, svih nebeskih i zemaljskih bića. U Isusu Kristu svijet je otkupljen. U njemu će na svršetku i svemir biti obuhvaćen. Drugi dio govori o životu i ponašanju kršćana. Taj život kršćana je posljedica njihove veze s Isusom Kristom. Kršćani, s Kristom povezani, provode novi život, oni praštaju jedni drugima kao što je Bog u Kristu njima oprostio. Njihov je život prožet Duhom i posvećen na slavu Božju. Zato sv. Pavao poziva svoje čitatelje da budu „nasljedovatelji Božji,“ a to mogu biti samo hodeći u ljubavi. „Hoditi u ljubavi,“ označava kršćanski život kao putovanje prema nebeskoj domovini. Za to je uzor Krist koji je „ljubio vas (nas) i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.“
Evanđelje (Iv 6, 41-51)
Ivanovo evanđelje koje nam Crkva danas stavlja na razmatranje, u 19. nedjelji kroz godinu B, govori o zbivanjima nakon Isusova umnoženja kruha. Tim je činom Isus stekao naklonost naroda koji ga smatra velikim prorokom. Prorok je onaj koji prenosi Riječ Božju. Međutim, Isus je više od toga. On ne prenosi Riječ Božju, on jest ta Riječ. Upravo apostol Ivan od samog početka svoga evanđelja, Isusa predstavlja kao Riječ Božju. On se samo nadovezuje na veliku biblijsku ideju, koju su već odavno u Starom zavjetu otkrili proroci, da je prava hrana za život sama Riječ Božja. Židovi mrmljaju, bune se kao što su se nekoć Izraelci pobunili protiv Boga u pustinji. To je bilo zbog nedostatka vode i hrane (usp. Izl 15,24). Mana u pustinji slika je pravog kruha života. Isus se narodu predstavlja i kaže: „Ja sam kruh koji je sišao s neba.“
Židovi se bune, jer smatraju da o Isusu sve znaju. Oni ga vide samo kao ovozemaljskog čovjeka. No u duboki misterij Kristove osobe može vjernika uvesti samo Otac. Da bi se čovjek, vjernik uzdigao do pune osobne privrženosti Isusu Kristu, treba biti privučen od Boga Oca i od njega poučen. Zato Isus svojim slušateljima kaže i ovo: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji…Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni…Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni.“ Vjera je prvenstveno dar Božje milosti. To je vjera u Oca koji je Isusu bio temeljni autoritet: put, istina, ljubav i život.
ČITANJA
