15. nedjelja kroz godinu B, u svojim čitanjima, govori nam o Božjem naumu s ljudima. Bog u Kristu želi nanovo podignuti stvorenje ranjeno grijehom. Krist je središte i svrha otkupljenog stvorenja. Krist je nebeskom proslavljenošću postavljen iznad kozmičkih sila i oduzeo im prijašnju ovlast, nad ljudima. On kao Sin, kao slika Očeva vlada nad silama svemira. Ali još na temelju prvog stvaranja vladao je nad stvorenjima, a sada konačno kao njihova glava vlada u novom otkupljenom stvorenju. Po Kristu i njegovu Duhu Svetomu, stvorenja postaju kršćani, udovi su njegova tijela i primaju svoj novi život samo od njega, životvorne Glave – Kristove Crkve.
Prvo čitanje: Am 7, 12-15
Idi, proroče, k narodu mojemu!
Prvo čitanje govori o pozivu proroka Amosa. Rodom je iz kraljevstva Jude i Bog ga šalje u sjeverno kraljevstvo Izrael. Izbor je neopoziv, nema osobnih odlika niti pripada “proročkim sinovima”. On je “stočar i gajitelj divljih smokava”. Odaziva se i slobodno naviješta ne svoju poruku nego Gospodina koji mu reče: “Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!” Amasja, službeni svećenik i kraljev činovnik brani mu propovijedati u odmetničkom kraljevskom svetištu u Betelu. Nastaje sukob između proročkog poslanja i državne religije, između Božje riječi i zabrane navještaja iz političkih, državnih razloga. Amos je istjeran iz Betela, ali on je ispunio svoje poslanje, iako na izgled izgleda promašaj.
Drugo čitanje: Ef 1, 3-14
U njemu nas izabra prije postanka svijeta.
Drugo čitanje Pavlov je himan Presvetom Trojstvu o Božjem naumu na početku poslanice Efežanima. Božji naum je dar i oproštenje što odražava Božju ljubav prema nama, i moramo u Kristu živjeti kao slobodni ljudi u njegovoj ljubavi.
Imamo šest blagoslova u kojima iznosi bogatstvo dara koje Bog poklanja čovjeku, na što vjernik zahvaljuje Bogu koji je jedini izvor tih milosti. Prvi razlog blagoslova je izabranje čovjeka u Božjem naumu na udioništvo božanskog života, što je u biti dioništvo u božanskoj ljubavi. Drugi razlog je predodređenje na koje vjernik slobodno daje pristanak i u Kristu ostvaruje božansko sinovstvo. Treći je razlog otkupljenje, vrhunac Božje milosti, sloboda i milosnost njegove ljubavi u povijesnom djelu Kristova otkupljenja. Četvrti razlog je objava otajstva: Krist obnavlja i ujedinjuje sve pod svojim autoritetom, da sve privede Bogu: stvoreni svijet porušen grijehom čovjeka, Židove, pogane i anđele pod jednu Glavu. Peti razlog je baština: vjernici postaju već sada baština Božja, njegova najdragocjenija stvarnost. Konačno šesti razlog je dar Duha novom Izraelu, koji je baštinik svih blagoslova. I sve “na hvalu Slave njegove”.
Evanđelje: Mk 6, 7-13
Poče ih slati.
Evanđelje donosi važnu prekretnicu u Isusovu javnu djelovanju. Isus je stalno u pokretu, obilazi gradove i sela. I sada šalje Dvanaestoricu da nastave njegovo djelo. Ne smiju se nigdje zaustaviti, nigdje stati. Odlomak predstavlja veliku povelju apostolata. Susrećemo tipično istočnjačke datosti kao sandale, otresati prašinu, dva po dva, da jedan drugome bude na pomoć i daju svjedočanstvo dobrog života i evanđeoske istine.
Prva riječ Isusova propisuje kako će apostoli biti opremljeni: jedna haljina, sandale i štap; zabranjuje kruh, torbu i novac o pojasu. Posvemašnje siromaštvo je u sukladnosti s porukom: “Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i sve će vam se nadodati.” (Mt 6, 33). Ne smiju biti opterećeni suvišnim teretom, uvijek moraju biti spremni krenuti dalje. Ulaze u opasnost i samo Božja sila im dostaje. Poslanje je bitno religiozni čin. U hram se ulazi bez prtljage na službu Božju. I za Pavla je propovijedanje liturgijski čin (Rim 15, 16).
Druga riječ govori o prihvaćanju ili neprihvaćanju poslanika. O važnosti gostoprimstva govori i Didahe, rani kršćanski spis. Potiče da se putujući misionari primaju. Ali ako ostane više od tri dana i traži novac, znak je da je lažni prorok.
Oni koji ih primaju znak je da su se otvorili evanđelju. Koji ih ne prime neka otresu prah ispod svojih nogu njima na svjedočanstvo. Slično Izraelac kad ulazi u Svetu zemlju strese prah sa sandala da ništa nečisto ne okalja sveto tlo. Oni koji odbijaju evanđelje su isključeni iz izabranog naroda, to su pogani, nečisti. Područje svetoga nije više omeđeno na stvari ili mjesta nego se prebacuje u unutrašnjost. Pravo bogoslužje je slušanje riječi Božje. To je temelj svetosti. Sveta zemlja je tamo gdje se prihvaća Božja riječ. Pavao će stresti prah s nogu haljina pred Židovima u Antiohiji pizidijskoj (Dj 13, 51), u Korintu (18, 6) i obratiti se poganima.
Sadržaj propovijedanja: poziv na obraćenje koje će popratiti izgon zloduha i ozdravljenja nemoćnih. O ishodu ne kaže ništa. Značajno: dok je u Starom zavjetu naglasak na poziv, ovdje je na poslanje.
Poruka za sve: uspjeh misijskog poslanja nije u novcu, ugledu, tehničkim sredstvima – što ne treba podcjenjivati – nego na Božjoj sili, svjedočanstvu svoga života i svoje ljubavi.
