Osnovna misao službe riječi ove nedjelje je – Bog voli život, a ne smrt. Vjera spašava i daje život.
Prvo čitanje (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24) donosi razmišljanje židovskog mudraca o životu i smrti, o pravednosti i grijehu, o Bogu i njegovim stvorenjima. Bog nije stvorio smrt, ona je posljedica grijeha. Ni Podzemlje, sila smrti, bez grijeha ne bi imala vlast nad zemljom i čovjekom. Koji je lijek u takvom beznadnom stanju gdje vlada bolest i smrt? Mudrac veli: pravednost je besmrtna; ona je isto što i mudrost: traženje Boga u jednostavnosti srca, ispravan stav prema Bogu i prema ljudima. “Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.” “Đavolovom je zavišću smrt ušla u svijet i nju će iskusiti svi koji mu pripadaju.”
U drugom čitanju (2 Kor 8, 7.9.13-15) Pavao potiče Korinćane da budu darežljivi u korist Crkve matice u Jeruzalemu. Djelotvorna ljubav najveća je od svih karizmi, kojima obiluje Korintska Crkva. Bez nje ni vjera, ni riječ, ni spoznanje, ni proricanje ne koristi ništa. Isusov primjer ih potiče: od utjelovljenja do razapinjanja: izabrao je siromaštvo, a ne bogatstvo. A mi obratno tražimo bogatstvo. Milostinjom se stvara ravnoteža, istinsko zajedništvo, na temelju jednakosti sviju.
Za evanđelje (Mk 5, 21-43) imamo dva čuda u kojima se Isus očituje kao gospodar smrti i tjelesne bolesti. Vraća u život dvanaestogodišnju kćer nadstojnika sinagoge Jaira i dopušta da ga se s vjerom dotakne žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi te tako ozdravi.
Žena koja boluje od krvarenja, što je zarazna bolest, uspije kroz silan dodirnuti skute Isusove haljine. Dodirne je i ozdravi. Ali Isus fizičko ozdravljenje osjeti i potraži u mnoštvu ženu koja sva u strahu i trepetu, svjesna onog što se dogodilo, pristupi i baci se preda nj i kaza mu sve po istini. Isus sada ovu ženu “odrješuje”: “Kćeri, vjera te je tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svoga zla!” Isusovo djelo zahvaća čovjeka u njegovoj cjelovitosti, dušu, duh i tijelo, da ljudsko postojanje učini sve vjernije slici Božjoj na kojoj je čovjek stvoren.
Uskrsenje Jairove kćeri moramo gledati u ozračju pashalne vjere. Čudo nas samo usmjeruje u vjeru u Krista. Samo u svjetlu Kristova uskrsnuća bol i smrt, trpljenje nevinih kao Jairove kćeri, biva osvijetljeno. Isus u svojem čovještvu preuzima bol i smrt, tragične ljudske stvarnosti i pretvara ih u slavu božansku i u život vječni.
MISNA ČITANJA
