Prvo čitanje – Ez 17, 22-24
Prvo čitanje je završetak jednog velikog govora u slikama kojim prorok najavljuje sud Božji nad kraljem Sidkijom. Taj je postao nevjeran zato što je zvao Egipćane u pomoć da bi odbacio teret Babilonaca. Za kaznu je kralj Nabukodonosor, 586. razorio Jeruzalem i odveo narod u sužanstvo. Na kraju govora o sudu dolazi riječ obećanja: usred nesreće Bog najavljuje spasenje. On sam će podignuti novog kralja iz Davidove dinastije i postaviti ga na Sionu, hramskom brdu u Jeruzalemu.
Za nas danas to znači: u svim teškim krizama koje nas okružuju treba se nadati spasenju od Boga i u njega se, s povjerenjem, uzdati. No, Bog ne daje svoje spasenje prema našim planovima, nego kako to on hoće.
Drugo čitanje – 2. Kor 5,6-10
I drugo čitanje je, usprkos ozbiljnosti teme, riječ nade. Ne radi se o utjehi nekog kasnijeg suda ili nekoj prijetnji, nego se radi o daru spasenja koji nam je već sada darovan: u krštenju imamo zajedništvo s Bogom. Time je već započela naša budućnost. Cilj je domovina na nebesima. I sada trebamo ispuniti zadaću koju pred njim imamo, a to je da činimo ono što se njemu „sviđa” – ljubiti Boga i ljude.
Evanđelje – Mk 4,26