Četvrta vazmena nedjelja svetkuje se kao Nedjelja dobroga pastira, ali u isto vrijeme i Nedjelja duhovnih zvanja. Po ljudima, Isusovim poslanicima, koji se posebno posvećuju u Crkvi za službu dijeljenja sakramenata, naviještanja Riječi Božje i vršenja djela Kristove ljubavi Isus želi i danas biti prisutan i djelotvoran. Zato se u sjemeništima, novicijatima, bogoslovijama i drugdje posebno pripravljaju mladi ljudi u poznavanju Krista, u ljubavi njegova Duha, za nastavak njegove službe, službe dobroga pastira.
Prvo čitanje Dj 13, 14.43-52
Obraćamo se, evo, poganima.
Ovaj odlomak dio je Pavlova nastupa među Židovima Antiohije pizidijske. Pavao je u svakom novom mjestu svoga misijskog djelovanja najprije tražio Židove te njima dokazivao da se na Isusu iz Nazareta ispunjavaju obećanja o Sinu Davidovu. Tek kad više nije bilo zainteresiranih židovskih slušatelja, prelazio je među pogane. U današnjem čitanju vidljiva je reakcija povijesnih slušatelja na Pavlov govor: dok su “mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice” prihvatili Pavlov misionarski navještaj, židovski se poglavari ne samo suprotstavljaju nego i nagovaraju gradske prvake da istjeraju Pavla i Barnabu iz svog kraja.
Iz ovog odlomka vidimo pastirsko služenje misionara koji unatoč teškoćama uprisutnjuju brigu Isusa dobrog Pastira. Značajna je radost kršćana koja je dar uskrslog Krista i njegova Duha.
Drugo čitanje Otk 7, 9.14b-17
Jaganjac će biti pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života.
U Knjizi Otkrivenja Ivan vidi kako svi otkupljeni u nebu stoje pred Božjim prijestoljem i pred Janjetom – Kristom obučeni u bijele haljine krsne milosti, a u rukama im palme, znakovi mučeničke i uopće kršćanske pobjede.
Božji Jaganjac je bio s njima, uvijek su ga imali na raspolaganju pa su u njegovoj krvi po sakramentima mogli uvijek iznova prati svoje krsne haljine kad bi ih uprljali hodajući zemaljskim cestama. Ono što su činili na zemlji služeći Bogu u hramu svojih zajednica to oni sada nastavljaju u nebu izravno pred prijestoljem samoga Boga i pjevaju mu dan i noć, bez prekida. Uza svu božansku uzvišenost Božje se veličanstvo spušta među svoju djecu i s njima prebiva. Zato je njihova radost u nebu vječna. Oni »neće više gladovat ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega, jer – Jaganjac, koji je posred prijestolja, bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih« (Otk 7,16-17).
Krist je i danas naš dobri Pastir koji nam omogućuje da peremo svoje životne haljine u njegovoj krvi te nas vodi na izvore životne vode svoje milosti. Isus je postao naš dobri Pastir zato što se prije žrtvovao za nas kao Jaganjac.
Evanđelje Iv 10, 27-30
Ja ovcama svojim dajem život vječni.
Nedjelja Dobroga pastira, obilježena je Ivanovim evanđeljem o Isusu kao dobrom pastiru. Isus se predstavlja u slici dobroga pastira. On govori o svojima. On ih poznaje, a oni slušaju njegov glas. Ovaj Dobri Pastir život svoj polaže za „ovce“ svoje. To je jedinstven primjer. Više mu je stalo do svojih, nego do vlastita života.
U današnjem Evanđelju naglasak je na povjerenju između ovaca i pastira, koje je nastalo kroz zajednički život. On je jedini naš istinski slušatelj i uslišatelj. Zato naš život ovdje na zemlji treba težiti biti s Isusom jedno – slušati ga i unositi u svoje biće. Isus se objavljuje kao Pastir koji ‘ovcama’ svojim daje „vječni život da nikad ne propadnu.“ On okuplja stado onih koji hode prema vječnosti. Nije pastir stada koje se želi hraniti samo zemaljskom hranom. Kristova Crkva, ‘stado vječnosti,’ živi od hrane neba i ljubavi nebeskoga pastira. Udjeli nam, Kriste, dar ljubavi svoje za druge.
