Blagdan Preobraženja Gospodinova slavi se 6. kolovoza. To je blagdan kojim Crkva slavi čudesno Kristovo očitovanje učenicima – Petru, Jakovu i Ivanu.
U predvečerje Isus je s apostolima bio u podnožju gore Tabor. Tu je zapovjedio apostolima da ga pričekaju, jer se ide pomoliti. Pozvao je samo apostole Petra, Jakova i Ivana, te se s njima popeo na vrh gore. Kada su došli na vrh, Isus je potražio samotno mjesto i molio se. Apostoli su također molili, ali su zaspali. Kada su se probudili ugledali su veličanstven prizor Isusova preobraženja. Isus je imao i dalje isto tijelo i lice, ali ga je obasjala nebeska svjetlost i Isusovo lice zasjalo je kao sunce. Od sjaja, odjeća mu je postala bijelja od snijega.
Otajstvo Njegova preobraženja pred očima svojih odabranih apostola, predokus je nebeske slave i Kraljevstva, ali jednako tako i križa te konačno, uskrsnuća.
Otajstvo u kojem su sudjelovali Petar, Jakov i Ivan tako je postalo kruna njihove vjere, jer trunke prostora sumnji više nije bilo. Sada su mogli gorljivo i sa punim pouzdanjem govoriti i naviještati po svijetu Krista, bez obzira na trpljenje koje Njegov poziv nosi.
Preobraženje je istovremeno i poveznica dva vremena, ere Starog i Novog zavjeta. Uz Krista u ovom mističnom događaju pojavljuju se Mojsije i Ilija.
Petar, Jakov i Ivan, dobili su priliku vidjeti dvojicu otaca iz čijih su Duhom nadahnutih života i naučavanja, Židovi temeljili sav svoj nauk, pa i vjerovanje.
Petar i Ivan ovako svjedoče o doživljrnom otajstvu:
Petar je napisao u svojoj drugoj poslanici: “Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori (2 Pt 1,16-18)”. A apostol Ivan zapisao je: “I vidjesmo slavu Njegovu- slavu, koju ima kao Jedinorođenac od Oca (Iv 1,14)”
Petru, koji je postao stup Crkve, Jakovu koji je prvi prolio krv za Isusa, i Ivanu, njegovom ljubimcu, preobraženje Učiteljevo ulilo je vjeru koja je nepokolebljiva, koja ohrabruje, uzdiže i pobjeđuje svijet, ali je i njihovim srcima približilo otajstvo Križa.
Dotada su se učenici bojali trpljenja, željeli ga izbjeći, nisu uopće voljeli govoriti o tome, no slava koju su vidjeli na Taboru bila je Kristova poruka. Vodič koji im je pokazao što slijedi nakon trpljenja i nakon kušnje.
Kršćani Istoka slavili su preobraženje kao poseban blagdan od V. stoljeća. Na Zapad je prenesen tek u X. stoljeću, a na opću Crkvu proširio ga je papa Kalist III. 1457. god. te odredio da se slavi 6. kolovoza u zahvalni spomen na obranu Beograda od Turaka god. 1456, kada su kršćansku vojsku predvodili Janko Hunjadi i sv. Ivan Kapistran.
