-
1. dan devetnice
Prvi dan devetnice, 13. listopada sv. misu služio je vlč. Matija Slišković župnik u župi Kamanje.
Vlč. Matija osim po lijepom pjevanju ostao nam je u sjećanju i po izvrsnim propovijedima. U svojoj propovijedi vezanoj uz Evanđelje koje je govorilo o Joni istaknuo je: “Mi ljudi mislimo da je Bog s nama samo ako uspijevamo, ali naši uspjesi nisu garancija da je Bog s nama, nego naša poslušnost i vjernost Bogu, Božjoj volji. Knjiga o Joni pokazuje nam psihologiju čovjeka po kojoj bi mi ljudi htjeli da oni koji su loši i koji su nam nešto loše napravili da ih Bog kazni i da im pošalje pravdu. Ali, Bog ima svoju logiku, logiku ljubavi, logiku milosrđa i to je ono što nama, a i proroku oni nikako nije ulazilo u glavu. Kako može Bog biti tako milosrdan, kako može Bog spasiti onog najgoreg grešnika i kako to da nam Bog pomaže. Čak i kada najviše griješimo protiv njega i kad mu okrenemo leđa kao što je on okrenuo i kada nevoljko propovijedamo i kada nevoljko živimo tu svoju vjeru, opet Bog djeluje. Znači, Bogu pripadaju uspjesi, njemu pripadaju djela, a nama pripada poslušnost njegovoj volji i njegovoj ljubavi. I u tome je ljepota kršćanstva.”
-
2. dan devetnice
Drugog dana devetnice u župu nam se kao predvoditelj misnog slavlja vratio vlč. Matija Knok.
Na samom početku vlč. Matija je ozarena lica pozdravio sve prisutne. Dok je pogledom prolazio tolika poznata lica spomenuo je kako mu u misli dolaze lijepa sjećanja na divne trenutke provedene u našoj župi. Ostalo nam je u sjećanju da je posebno je volio mlade, a i mladi su voljeli njega i rado su dolazili na susrete na kojima ih je okupljao. U propovjedi se vlč. Matija osvrnuo na nužnost zahvalnosti koju je potrebno gajiti u svom srcu. U prvome redu zahvalnost dragom Bogu na daru života, na prirodi, svijetu oko nas, svemu što nas okružuje. Sve nam je to darovano po Božjoj dobroti, a često to ne primjećujemo.
- 3. dan devetnice
Treći dan devetnice donio je sa sobom još jedno poznato lice u našu župu. Svetu misu predvodio je vlč. Tomislav Medić, naš nekadašnji kapelan kojeg pamtimo po zanimljivim propovijedima koje je uvijek znao začiniti žustrom gestikulacijom.
Na početku je priznao da ima malu nervozu zbog dolaska u staru župu. Istaknuo je da je to dobro jer to znači da mu je stalo.
Nastavio je promišljanjem o duhovnom životu i onome s čime se većina vjernika redovito bori. To je ponavljanje i ispovijedanje uvijek istih grijeha.Napomenuo je da nas to ne treba obeshrabriti nego upravo suprotno. To je čak pohvalno jer to znači dobro upoznati svoju nutrinu i slabosti.
Savršena duhovnost nije biti bez grijeha. Savršena duhovnost je poznavati sebe, svoje slabosti i svoje nemoći i za to zatražiti Gospodina za oprost. On je zato umro da možemo pustiti njegovu jakost, njegovu besmrtnost, njegovu svetost, njegovo savršenstvo u svoj život. Ne moramo biti najsvetiji, možemo biti ranjivi, možemo biti slabi. Gospodin je onaj koji me opravdava, Krist mi treba.
