Završava se liturgijska godina B . Na njezinom završetku slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga, svega što postoji: čovječanstva, prirode, svemira, materijalnog i duhovnog svijeta.
Ovu svetkovinu ustanovio je papa Pio XI u svojoj enciklici “Quas Primas” 11. prosinca 1925. Bio je to njegov odgovor na tadašnji rast sekularizma, te širenje bezbožnog nacizma i komunizma koji su nijekali Kristov suverenitet. Puno ime ove svetkovine je e Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Svetkovina se slavila posljednje nedjelje listopada, a nakon Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI prebacio ju je 1969. na posljednju nedjelju prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga. Odabrano mjesto u kalendaru (završetak crkvene godine) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka, prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenja : “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.”
Sadržaj svetkovine Krista Kralja izrekao je sveti Pavao u poslanici Kološanima: „Krist je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno-sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa” (1, 15-20).
Poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kojem smo jedinom konačno svi odgovorni. Svakom od nas dan je zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljevstvo već ovdje na zemlji.
Isus Krist je jedini put koji Boga vodi čovjeku i čovjeka Bogu, jer po njemu je Bog došao nama ljudima i po njemu svi mi moramo ići k Bogu.
Isus Krist je jedina istina Božja koja spašava čovjeka od svake ljudske i vražje laži i prevare, neistine i zablude.
Isus Krist je jedini život, jer je On izvor i počelo svakoga života, naravnog i nadnaravnog, vremenitog i vječnog.
Isus Krist je Alfa i Omega. On je kao bogočovjek Alfa – Prvi u Božjemu naumu o svijetu, čovjeku i čovječanstvu. On je Omega. Isus, Sin Božji, Očev baštinik, prvi prelazi preko smrti u život. Njegova poslušnost jamči život svima koji idi za njim.
MISNA ČITANJA
Sve što su proroci obećavali ostvaruje se u Isusu Kristu. Politička i ovozemna očekivanja Mesije Kralja, iako zanimljiva, nisu bila opravdana. Isus Krist je Kralj s visina, Gospodar neba i zemlje, Kralj istine i ljubavi, sila koja osvaja umove i srca, Kralj u duhu i istini.
Prvo čitanje nam donosi jedan od najvažnijih odlomaka biblijske apokaliptike. Danijel naviješta bliski kraj velikih zemaljskih kraljevstava, od kojih posljednje krvavo tlači izabrani narod, i nastoji pobuditi povjerenje u nastup skorog Božjeg kraljevstva posredstvom Sina čovječjega i “naroda svetaca”. “Pradavnome” dovedu “Sina čovječjega”; dolazi na oblacima, znak da je božansko biće. “Sveci Svevišnjega” su anđeli i Božji narod. Sinu čovječjem je predana vlast, čast i kraljevstvo, ruši zemaljska kraljevstva i ostvaruje nebesko. U Evanđeljima naziv “Sin čovječji” znak je poniženja Krista, ali i njegove proslave. Kraljevstvo nebesko ostvaruje Isus, Mesija i Sin Božji.
Otkrivenje (drugo čitanje) pridaje Isusu tri naslova: “Svjedok vjerni”: svjedoči Očev naum ljubavi; “Prvorođenac od mrtvih”: prvi čovjek koji je nadvladao smrt i jedini u kojem možemo nadvladati smrt; “Knez kraljeva zemlje”: od Oca prima svu vlast i ostvaruje ju u povijesti spasenja (Otk 11, 15; 17, 14).
Zatim donosi spomen djela spasenja: očitovanje ljubavi “očistivši nas od grijeha svojom smrću” i učini nas “Kraljevstvom, svećenicima Bogu”. Slijedi kratko slavoslovlje Ocu koji je sve to zamislio.
Kristov dolazak željno se očekuje: dolazi “s oblacima” i vidjet će ga svi, i oni koji su ga “proboli”. Posljednji je to poziv na obraćenje. “Vidjeti” Krista “s oblacima” za Židove znači vjerovati u njegovo onostrano porijeklo; za kršćane: vjerovati u njegovo uskrsnuće i gospodstvo, prihvatiti Kraljevstvo.
Završava s najjasnijom objavom Krista: On je Alfa i Omega, “Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar”, što je prijevod imena Jahve objavljenog na Sinaju Mojsiju.
Evanđelje povezuje Kristovu muku i smrt s kraljevskim dostojanstvom Krista. Razgovor Pilata i Isusa ima važnu ulogu u shvaćanju Ivanove povijesti Muke i smrti Isusove. Pilat nema svoje ideje o Isusu, i ne predaje mu nikakve kraljevske časti. Predstavlja se kao čovjek bez predrasuda, želi čestito i pošteno presuditi u ovoj raspravi. Pilat je od početka uvjeren da je Isus predan zbog unutarnjih židovskih rasprava, religioznih, a ne političkih.
Zato mu Pilat postavlja pitanje: “Jesi li ti židovski kralj?” Isusov odgovor isključuje svaku vezu s političko-vojnim sredinama. Otvoreno veli da njegovo kraljevstvo nije “odavde”, zemaljsko, vojno-političko; njegova vlast nije zemaljskog podrijetla, iako se njegovo kraljevstvo ostvaruje na zemlji.
Današnja svečanost je slavlje novog poretka između Boga i čovjeka: objava kraljevstva nebeskog i vječnog, objava Božje ljubavi, kraljevstvo nade i konačnog spasenja, kraljevstvo istine i pravde.
