Sveti Ivan, apostol, 27. prosinca
Sveti Ivan Apostol, sin Zebedeja, bogatog ribara iz Betsaide, i Salome koja se stavila u službu Isusa i njegovih apostola (Lk 8, 3; 23, 55; 24, 10). Kao i njegov brat Jakov odgojen je u sekti zelota. Najprije je bio učenik Ivana Krstitelja koji ga je poslao Isusu. Kad je postao Isusovim učenikom, bio je jedan od najaktivnih članova male skupine. Gospodin mu je povjerovao velik broj zadaća i tajni. Sudjelovao je na saboru u Jeruzalemu. Nakon dugog apostolskog života bio je prognan na otok Patmos za cara Dominicijana. Napisao je četvrto evanđelje. To je evanđelje usredotočio na Božje očitovanje u svijetu u osobi Isusa Krista. To očitovanje on naziva “svjedočanstvo” ili “poslanje”, a naročito se ostvaruje “znakovima slave” Božje. Najveći se znak zbio u “času” Isusove proslave u vazmenom otajstvu. Ti znakovi Isusa ponazočuju u životu Crkve i u sakramentima. Osim evanđelja napisao je i tri poslanice. U njima razrađuje nauku svog evanđelja: iznosi zahtjeve ljubavi i borbu protiv grijeha. Otkrivenje koje se pripisuje Ivanu napisano je u dvije etape. To je posebna književna vrsta, vlastita židovstvu u kojoj Ivan razmišlja o smislu povijesti. Svrha joj je da učvrst vjeru kršćana koja je pokolebana progonstvima.
Navješćujemo vam život vječni.
1. čitanje – Život vječni nam je dan u Kristu. Za njega je svjedočio sveti Ivan. I mi, riječju i primjerom ljudima imamo davati svjedočanstvo za Krista – život vječni.
Vidje i vjerova
Evanđelje – Kao što je Ivan uzvjerovao u Isusa Krista videći prazan grob, tako i mi susretajući Krista u riječi i sakramentima možemo dublje u njega povjerovati i više ga ljubiti.
Misna čitanja pročitajte ovdje
