Misna čitanja – 7. nedjelja kroz godinu (B)

Prvo čitanje Iz 43, 18-19.21-22.24b-25
Radi sebe opačine tvoje brišem.

Ovo govori Gospodin:
“Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje.
Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele, nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.”

Otpjevni psalam Ps 41, 2-5.13-14
Pripjev: Iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!

Blago onome koji misli na uboga i slaba:
u dan nevolje Gospodin će ga spasiti!
Gospodin će ga štititi i živa sačuvati,
sreću mu dati na zemlji
i neće ga predati na volju dušmanima.
Gospodin će ga okrijepiti na postelji boli,
bolest mu okrenuti u snagu.
Zavapih: “Gospodine, smiluj mi se,
iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!”
Ti ćeš me zdrava uzdržati
i pred svoje me lice staviti dovijeka.
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,
od vijeka do vijeka!

Drugo čitanje 2Kor 1, 18-22
Isus nije bio »Da!« i »Ne!«, nego u njemu bijaše »Da!«.

Braćo:
Bog je svjedok: naša riječ vama nije “Da!” i “Ne!” jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi – ja i Silvan i Timotej – vama navijestismo, nije bio “Da!” i “Ne!”, nego u njemu bijaše »Da!«. Doista, sva obećanja Božja u njemu su “Da!”.
I stoga po njemu i naš “Amen!” Bogu na slavu! A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas
i pomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha.

Pjesma prije Evanđelja Lk 4, 18
Gospodin me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje.

Evanđelje Mk 2, 1-12
Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe.

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ’Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ’Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!