Misna čitanja – 3. nedjelja došašća
Prvo čitanje Iz 61,1-2a.10-11
Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza,
posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena;
zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje;
proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom.
Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju,
tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Riječ Gospodnja.
Otpjevna pjesma Lk 1,46-50.53-54
Pripjev: Duša moja kliče u Bogu mojemu.
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.
Drugo čitanje 1Sol 5,16-24
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite!
U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Duha ne trnite, proroštava ne prezirite!
Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje Iv 1,6-8.19-28
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova.
Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju:
»Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.«
Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?«
Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su
nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji:
’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga:
»Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori:
»Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi,
komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji,
s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ Gospodnja.
