SVETI IVAN PAVAO II.
Karol Jozef Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakova. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske.
Školovanje i svećeništvo
Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama 1938.g. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakovu. Kada su nacisti 1939.g. zatvorili sveučilište , radio je u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici kako bi zaradio za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.
Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti. Nakon rata nastavlja studij na krakovskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena i Teološkom fakultetu sveučilišta Jagiellonian sve do svog svećeničkog ređenja u Krakovu 1. studenoga 1946. Tadašnji krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha šalje ga na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje profesorom moralne i etičke teologije na krakovskoj bogosloviji Teološkom fakultetu u Lublinu.
U 38. godini života Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakovu. Šest godina kasnije, u tijeku održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom, a kardinalom 26. lipnja 1967.
Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu (1962. – 1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyla sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.
Izbor za Papu
Papa Pavao VI. umire u svome ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. Ivan Pavao I. umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. te se već 14. listopada otvara nova konklava.
Dva dana kasnije, 16. listopada 1978. , Karol Wojtyla izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvog slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je ime trojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.
Papinska služba
Ubrzo nakon izbora za Papu Ivan Pavao II. pokazao je kako će njegova služba biti u znaku velikih promjena. Od papinskog protokola u koji je uveo mnoge novine do snažne pastoralne zauzetosti koja se najistaknutije odražavala u njegovim apostolskim putovanjima. Nešto više od tri mjeseca nakon što je izabran za papu kreće na svoje prvo putovanje na kojem je posjetio Meksiko. Nedugo zatim objavljuje i svoju prvu encikliku “Redemptor hominis” (“Otkupitelj čovjeka”). Te 1979. godine na opće audijencije, na kojima su se okupljala mnoštva vjernika, uvodi kateheze iz određene tematske cjeline.
Na blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja 1981. na Trgu Svetog Petra u Vatikanu na papu Ivana Pavla II. izvršen je atentat. Na Ivana Pavla II. pucao je Turčin Ali Agca, teško ga ranivši. Papa je zadržan u bolnici na liječenju puna tri mjeseca, a bolnicu je napustio sredinom kolovoza.
Godinu dana nakon atentata Papa je posjetio portugalsko svetište Gospe Fatimske, gdje je izrekao čin posvećenja i predanja svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Godine 1984. tijekom svoga 21. apostolskog putovanja na kojem je boravio u više dalekoistočnih zemalja proglasio je svetima više od stotinu korejskih mučenika. Bilo je to, nakon više od 600 godina, prvo proglašenje svetima izvan Rima.
U listopadu 1986. u Asizu Papa je predvodio Svjetski molitveni susret na kojem su se okupili predstavnici najznačajnijih monoteističkih religija. U jeku velikih društveno-političkih previranja u Istočnoj Europi 1989. godine Papi u povijesni službeni posjet dolazi predsjednik Vrhovnog sovjeta SSSR-a Mihail Gorbačov. U tome razdoblju dolazi do uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i zemalja europskog Istoka.
U listopadu 1995. Papa je posjetio sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku gdje je, na UN-ovoj općoj skupštini, održao znameniti govor u povodu 50. obljetnice utemeljenja te organizacije.
Simboličnim činom otvaranja Svetih (jubilejskih) vrata 24. prosinca 1999. započeo je Veliki jubilej 2000. Otvaranje Svetih vrata na bazilici Svetog Pavla izvan zidina 18. siječnja imalo je snažno ekumensko obilježje. Prvi put u povijesti na svečanosti otvaranja Svetih vrata bili su prisutni predstavnici 23 kršćanske Crkve. U godini Velikog jubileja Papa je pohodio Egipat te tjedan dana proboravio u Svetoj zemlji.
Na početku dvadeset i pete godine svoje papinske službe 16. listopada 2002. Ivan Pavao II. proglašava Godinu krunice i uvodi u najrašireniju marijansku molitvu na svijetu, krunicu pet novih otajstava koja je nazvao “otajstvima svjetla”.
U povodu obilježavanja 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću Papa je 14. i 15. kolovoza 2004. hodočastio zajedno s bolesnicima u glasovito francusko marijansko svetište Lurd. U poslijepodnevnim satima 14. kolovoza u papamobilu je predvodio procesiju s više od 100.000 hodočasnika, bolesnika i svećenika u molitvi krunice, od Špilje ukazanja do bazilike Sv. Krunice. Bilo je to 104. i ujedno posljednje apostolsko putovanje pape Ivana Pavla II.
U bazilici Sv. Petra u Vatikanu u nedjelju 17. listopada 2004. Ivan Pavao II. označio je početak Godine euharistije, u prigodi koje je i napisao apostolsko pismo “Mane nobiscum Domine” – “Ostani s nama, Gospodine”, a koja će završiti Sinodom biskupa u Rimu u listopadu 2005. godine.
Početkom 2005. godine Papa je zbog gripe u dva navrata hospitaliziran. U tijeku drugog boravka u bolnici na Papi je 24. veljače izvršen operativni zahvat traheotomije u kojem mu je u grlo stavljena cjevčica koja je Svetom Ocu olakšavala disanje. Nakon osamnaest dana provedenih u rimskoj bolnici Gemelli Papa se u nedjelju 13. ožujka vratio u Vatikan kako bi sudjelovao u obredima Velikog tjedna i proslavio svetkovinu Uskrsa. Umro je u svojoj sobi u Vatikanu 2. travnja 2005.
Papa i Hrvatska
U siječnju 1992. Sveta Stolica priznaje Hrvatsku, a ubrzo su uspostavljeni i diplomatski odnosi između Hrvatske i Svete Stolice. Ivan Pavao II. Hrvatsku je posjetio tri puta. Prvi put u Hrvatsku je doputovao još dok su ratne rane bile još svježe. Bilo je to 10. rujna 1994. godine, a tada je stigao kao “hodočasnik pomirenja”. Papa je tada uputio poziv na pomirenje i mir. Na euharistijskom slavlju na zagrebačkom Hipodromu 11. rujna tada se okupilo oko milijun ljudi.
Drugi pohod Ivana Pavla II. bio je od 2. do 4. listopada 1998. godine. Imao je posebno povijesno značenje zbog proglašenja kardinala Alojzija Stepinca blaženim. Proglasio ga je blaženim u nacionalnom marijanskom svetištu Mariji Bistrici, u kojem se okupilo više od 500.000 vjernika. Drugoga dana Papu su dočekali u najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu Gospe od Otoka u Solinu.
Treći posjet Hrvatskoj 2003. ujedno je jubilarno, 100. apostolsko putovanje Ivana Pavla II. Tada je posjetio Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Zadar i Rijeku.
Statistički podaci o pontifikatu
Za vrijeme svog pontifikata Ivan Pavao II. bio je na 104 apostolska putovanja. Treći posjet Hrvatskoj u lipnju bio je 100. apostolsko putovanje. Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo. Tome treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.
Prema podacima Tiskovnog ureda Svete Stolice, do 21. veljače 2002. Papa je u tijeku svoje papinske službe predvodio 131 svečanosti proglašenja blaženim na kojima je proglasio 1.282 blaženika te 43 svečanosti proglašenja svetima proglasivši 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala. Predsjedao je i na 6 plenarnih skupština kardinalskog zbora. Od 1978. do danas sazvao je 15 skupština biskupske sinode: 6 općih redovitih (1980., 1983., 1987., 1990., 1994. i 2001.), jednu opću izvanrednu (1985.) i 8 posebnih skupština (1980., 1991., 1994., 1995., 1997., 1998. [2] i 1999).
Niti jedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija srijedom sudjelovao je do sada više do 16 milijuna hodočasnika, ne ubrajajući u to posebne audijencije i vjerska slavlja. Samo u tijeku Velikog jubileja 2000. u Rim je hodočastilo više od 8 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju. Dovoljno je podsjetiti na 38 službenih posjeta i drugih 650 audijencija ili susreta s vođama država kao i 212 audijencija i susreta s premijerima raznih država.
Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladeži.
Nedugo nakon smrti Ivana Pavla II., njegov nasljednik papa Benedikt XVI. dopustio je da se ne čeka pet godina od njegove smrti, kako predviđa crkveni kodeks za početak postupka nečije beatifikacije, već da se postupak započne iste godine kada je papa Wojtyla umro.
Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, te proglasio njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvo misno slavlje kao papa, 22. listopada.
27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa papa Franjo proglasio ga je svetim zajedno sa papom Ivanom XXIII.
Župljani naše župe također su prisustvovali svečanosti kanonizacije.
