Sveti Stjepan, Prvomučenik, 26. prosinca
Stjepan Prvomučenik bio je jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve, to znači po svojoj službi skrbnik za siromašne u zajednici. Podaci o njegovu radu i mučeništvu zabilježeni su u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska. Židovske su ga starješine, razjareni njegovim riječima i ugledom u narodu najprije uhitili i dovukli pred svoje Veliko vijeće. Lažno su ga optuživali da je govorio bogohulne riječi protiv Mojsija i protiv Boga. Stjepan se brani. To je vijećnike još više razljutilo: izveli su ga izvan grada i pogubili kamenovanjem.
Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj. Slavi se kao prvi kršćanski mučenik za vjeru. Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom, znakom “oruđa” kojim je ubijen, u drugoj. Mjesto u kalendaru mu je “drugi dan Božića”.
Luka nas u Djelima apostolskim 6, 1-6 izvještava o okolnostima u kojima je Stjepan izabran među “sedmoricu.” Vladala je stanovita napetost između kršćana židovskog i poganskog porijekla i postojala je opasnost da se pojedine kršćanske zajednice posve zatvore u sebe. Svjesni svoje osnovne zadaće stvaranja jedinstva (Rim 15, 20; 1 Kor 3, 10; 12, 28) apostoli su đakonima povjerili službu propovijedanja i uređenja zajednice. Stjepan se nije ograničio jedino na karitativnu djelatnost (Dj 6,1) već je vršio službu propovijedanja i evangeliziranja. Tako je održao govor koji je prvi pokušaj tumačenja Starog zavjeta u vezi s Gospodinovim dolaskom (Dj 7). Stjepan je prvi đakon i prvi branilac kršćanstva, no on je ujedno i prvi mučenik Crkve. Njegov branilački zanos nisu mogli podnijeti Židovi. Svoju je vjeru krvlju posvjedočio.
DUH OCA VAŠEGA GOVORI U VAMA
Pun milosti i snage.
1. čitanje – Duh nam Isusa Krista daje snagu da svjedočimo svijetu ljubav Božju. To zahtijeva napor i muku. Najbolji je primjer za to prvomučenik Stjepan.
Zakloni me od zavjera ljudskih
Psalam – iz kojega je današnji pripjev je zahvalnica vjernika koji je izbavljen od progonstva i bolesti. On tu zahvalnicu izriče u hramu nazivajući Boga najprije svojom hridinom i tvrđavom spasa. Zatim predaje Bogu duh svoj – nefeš. To je sav čovjek ukoliko ima u sebi nešto duhovno, ukoliko od Boga potječe i za Bogom teži. Izriče svoje pouzdanje u Boga i – svjestan da će ljudska zloba i dalje biti prisutna u njegovu životu vapi: “Zakloni me… od zavjera ljudskih”. Isus je uzevši stih iz ove psalamske pjesme s križa pokazao da su psalmi životne pjesme vjernika. S njime i njegovim vjernim svjedokom Stjepanom i mi predajemo svoj duh Bogu koji nam životne udarce čini snošljivima i patnje sadržajnima.
Duh oca govorit će preko vas
Evanđelje – Protivljenje i mržnja svijeta je najbolji znak da je na djelu Božja ljubav. Može nam postati neizdrživo ustrajati do kraja u toj ljubavi. No, Krist nam daje svoga Duha da nas prosvjetljuje i jača. AMEN!
Misna čitanja pročitajte ovdje
