Služba riječi šeste vazmene nedjelje govori o ljubavi koja ima svoj model, uzor, arhetip u božanskoj ljubavi, jer “Bog je ljubav”.
Čovjeku je dan na raspolaganje život i sudbina. U čovjekovo raspolaganje sa samim sobom, Bog ne intervenira u svojoj moći i slavi, Bog se nudi da mu pomogne, pruža mu ruku, želi surađivati s njim. Uzima čovjeka kao partnera. I to je išlo do tuda da je postao član tog čovječanstva. Bog je toliko ljubio čovjeka, da je i svoj život položio za njega, da ga spasi. Bog sam je proživio ljudsko iskustvo, bolno i ranjivo, živeći u svemu kao i mi, do smrti, smrti na križu, do iskapanja sve patnje, da pokaže iskustveno i doživljeno da na koncu sve, pa i patnje imaju svoj smisao.
Prvo čitanje – Dj 10, 25-26. 34-35. 44-48
I na pogane se izlio dar Duha Svetoga.
U prvom čitanju vidljiva je Božja ljubav kroz Duha Svetoga koji nije “pristran” i nestrpljiv je dok se ne izlije nad sve narode. Kornelije je bio Rimljanin, “bogobojazni” stranac koji je čitao židovske svete knjige na grčkom, povjerovao u Boga jedinoga, ali nije mogao prihvatiti obrezanje i disciplinske propise židovstva. Čuo je za Isusov pokret i pozvao Petra da mu rastumači što je to. Njegovi poslanici morali su tako uvjerljivo nastupiti pred Petrom da je ovaj odmah krenuo iz Jope u Cezareju, na put dug tri dana pješačenja. Dok je Petar propovijedao u Kornelijevoj kući o Isusu, na slušatelje je sišao Duh Sveti u obliku jezika (kao na Dvanaestoricu na Duhove) i to je Petru bio znak da ih treba krstiti bez prethodnog obrezanja. Bog je Petra “preduhitrio”. Započeo je nešto o čemu Apostol ne bi zadugo ni razmišljao. Ubacio ga u vatru i Petar je reagirao onako kako je razumio da Bog traži. Ljubav je Duh Sveti koji nije “pristran” i nestrpljiv je dok se ne izlije nad sve narode.
Drugo čitanje – 1 Iv 4, 7-10
Bog je ljubav.
U Prvoj poslanici sv. Ivana apostola piše: “U ovome je ljubav, ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.” Između nas i Boga postoji Posrednik, Sin Božji. Stoga “Bog je ljubav” nije samo definicija stvarnosti božanske nego ukazuje smjer i cilj te ljubavi: “Bog Sina svoga prvorođenca posla u svijet da živimo po njemu.” Po posredništvu Sina imamo život i puninu ljubavi jer “svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga”. Samo ljubav nam omogućava novi život po krštenju i spoznanju Boga. Onaj koji ne ljubi ne poznaje Boga.
Evanđelje – Iv 15, 9-17
Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.
Još određenije o Božjoj ljubavi Isus govori u Evanđelju. Isus reče: “Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi.” Ljubav od Oca prelazi na Sina i od Sina na učenike. U tom se ostvaruje “radost potpuna”. Značajka ove ljubavi je: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” Ljubav Oca se odražava u Sinu, ljubav Sina rađa međusobnom ljubavlju. Ljubav stvara prijatelje, koji u ljubavi otkrivaju otajstvo Boga.
Ljubav Božja zahvaća sve. “Svaki koji ljubi, od Boga je rođen.” Znači ljubav se ne zaustavlja na učenicima i prijateljima. Kristu pripadaju ne samo oni koji su zapisani u knjige krštenih, koji pripadaju određenoj rasi, kulturi, nego svaki koji ljubi.
