Četvrta vazmena nedjelja je NEDJELJA DOBROG PASTIRA. Riječ je o nedjelji u kojoj na osobit način slavimo Kristovu ljubav prema čovjeku.
„Ja sam pastir dobri!“ Ta Isusova rečenica iz Ivanova evanđelja (Iv 10), ključna je i daje snagu ovoj četvrtoj vazmenoj nedjelji. Kroz sliku Dobroga pastira Isus progovara o sebi, svome poslanju i svome odnosu prema čovjeku. Kroz tri godine (ABC) čita se po jedan odlomak iz Ivanova evanđelja o Dobrom pastiru.
Isus sebe naziva dobrim pastirom koji je spreman umrijetiza svoje blago. „Život svoj polažem za ovce svoje.“ Mi smo, dakle, Kristovo stado, Kristovo blago. A biti nečije blago, velika je sreća. Dok drugi, obični pastiri – najamnici, žive od stada, Isus-Pastir Dobri, živi za stado.
ČITANJA
Prvo čitanje (Dj 4, 8-12)
Današnja Djela apostolska donose odlomak o uhićenju apostola: Petra i Ivana i njihovo svjedočanstvo pred Velikim vijećem. Zajednica prvih kršćana u Jeruzalemu, zajedno s apostolima, išla je u Hram na dnevnu molitvu. Petar i Ivan, pri ulasku u hram, ozdravili su čovjeka koji je prosio ispred Hrama. Suci ne niječu da je Petar ozdravio hromog od rođenja, ali traže tumačenje: u čije ime je to učinjeno, jer oni ne priznaju da je Isus proslavljen i da djeluje u svojim svjedocima. Petar u svom govoru zanosno ističe da nema nikakvog drugog imena po kojem se možemo spasiti osim imena Isusova. Proslavljenost Isusa Petru je poticaj na svjedočansko djelovanje u ime Isusa. On vjeruje da se ljudi jedino po Isusu spašavaju u zemaljskoj egzistenciji ali i za vječnost. Zato u ime Isusovo propovijeda i ozdravlja. Petar ovdje nastavlja službu Isusa dobrog pastira.
Drugo čitanje (1Iv 3,1-2)
Današnji odlomak Prve Ivanove poslanice govori nam o najvećoj milosti što nam je daje uskrsli Krist: „U njemu i po njemu smo djeca Božja.“ Bog nas u Isusu Kristu iznutra čini svojom djecom. On se nama po Sinu svojemu i u Duhu Svetome iznutra dariva kao Otac i postupa s nama kao sa svojom djecom. To je naše već sadašnje stanje, koje je još prikriveno prolaznošću, obličjem ovovremenosti, dok nakon našeg ovozemaljskog života naše će se pravo stanje djece Božje potpuno očitovati jer ćemo gledati Boga licem u lice i živjeti s njim u najtješnjoj intimnosti i u potpunom sjedinjenju u ljubavi.
Evanđelje (Iv 10, 11-18)
Upravo zato što smo djeca Božja, Krist nas sve okuplja u jedno. Isus je predstavljajući se kao pastir dobri koji daje život za ovce i za kojim ovce rado idu, najavio da uprisutnjuje Božju brigu za ljude te izrazio nadu da će se ljudi odazvati njegovu pokretu sveopćeg okupljanja raspršene djece Božje.
U dijelu govora koji imamo za evanđelje današnje nedjelje Isus naglašava razliku između najamnika koji bježe kad vuk dođe i sebe kao dobrog pastira koji se osjeća ljubljenim od Oca i zato želi biti dobri pastir koji polaže život za ovce. Isus je svoj život zaista i dao, za sve ljude i njihove grijehe, zauvijek na križu na Kalvariji, a daje ga i neprestano u sakramentalnoj tajni svete mise. Isus je dobri pastir koji daje svoj život za sve one koji žele prihvatiti dar njegove ljubavi. Isus kao dobri pastir ide ispred svoga stada, njegovi poznaju njegov glas i slijede ga, On ide ispred stada i krči im put. On se izlaže pogibelji i svojim životom štiti svoje. Čini sve da nađe zalutalu ovcu. Za njim idu samo oni koji to žele iz slobode i ljubavi.
Da bi se nastavio kroz povijest Isusov sveopći pokret okupljanja raspršene djece Božje, Isus treba suradnike. Zato četvrtu uskrsnu nedjelju slavimo i kao Međunarodni dan duhovnih zvanja. To je prvenstveno dan molitve za one koji su to zvanje odabrali, koji se za njega spremaju i koje Bog zove. Svi su oni u Crkvi i svijetu nastavljači službe Isusa dobrog pastira.
NEDJELJA DUHOVNIH ZVANJA
Za sve aktivnosti u Crkvi potrebni su: Službenici, Pastiri, Duhovnici, Ljudi školovani za Duhovna zvanja. Preko njih, Isus je u Crkvi među nama. Isus se tu upustio u pustolovinu povjerenja i ljubavi. Želi sebe sakriti i otkriti u znaku čovjeka kojemu povjerava službu pastira u svojoj Crkvi. Crkva je tako sazdana. Uvijek će trebati onih koji će je na vidljiv način voditi, poučavati, hraniti sakramentima. Isto onako kako je to, na vidljiv način, činio Isus dok je živio svoj zemaljski život. To čini Isus i danas, ali ostaje nevidljiv. U tome mu služe svi oni koji se odazovu njegovu pozivu. To su: svećenici, redovnici, redovnice i laici koji su blagoslov svake mjesne Crkve. Od apostolskih vremena u neprekinutom nizu rukopoloženih službenika, Crkva nije nikada ostala bez djelitelja Božjih tajni. Neće nikada ni ostati.
