Sve korizmene nedjelje govore o velikoj temi kršćanstva, o kršćanskoj egzistenciji. U središtu poruke treće korizmene nedjelje stoji novi Hram – novo bogoštovlje.
Prvo čitanje ( Izl 20, 1-3. 7-8. 12-17)
Prvo čitanje govori o „Deset zapovijedi,“ „Dekalogu“ ili „Deset Riječi.“ Dekalog sadrži „riječi“ koje je Bog izgovorio na Sinaju. A prenosio se usmenom predajom od onih koji su doživjeli iskustvo Sinaja. Dekalog pokriva sve (cijelo) područje vjerskog i ćudorednog života.
Jahve, Bog zahtijeva da Izrael iskazuje štovanje isključivo njemu. To je uvjet Saveza. Postoji zabrana pravljenja kultnih likova Jahve, za Izraelce (Pnz 4,15). To pravilo ne vrijedi za druge narode. Dekalog je „srce“ Mojsijeva Zakona i on zadržava svoju vrijednost u Novom Zakonu. Isus se poziva na zapovijedi toga Zakona. Dekalog, već Stari Zavjet u svojim tekstovima promatra kao „sredstvo“ (vezu), usklađenost čovjeka s Bogom.
Drugo čitanje (1 Kor 1,22-25) odlomak je iz dužeg odsjeka u kojem Pavao suprotstavlja Božju mudrost svjetovnom mudrovanju.
U Isusu, koji je raspeti i uskrsnuli Spasitelj, očitovana je i dostupna Božja mudrost. Međutim, raspeti Spasitelj svjetovno usmjerenim Židovima je smutnja a Grcima ludost, jer samo ljudski vrednuju. Pavao ne prezire znanstvena istraživanja, ljudsku kulturu i filozofiju kad kaže: “Ludo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi!” , već ističe da filozofija ne odgovara na sva pitanja o smislu života te da Božji putovi nisu ljudski putovi.Onima koji su se dali krstiti i ostaju u krsnoj vjeri Krist je odraz Božje mudrosti i spasenjske snage. Samo vjerom vidimo u križu Kristovu znak i sredstvo spasenja.
Evanđelje (Iv 2, 13-25)
Evanđelje nam donosi čišćenje hrama u Ivanovom izvještaju. Isusovo čišćenje hrama postalo je simbolom, znakom za uvijek iznova potrebno čišćenje. Isus nije želio da se jeruzalemski Hram izopači i pretvori u trgovačku dvoranu, da postane godišnji sajam trgovine: Isus tjera sve njih iz hrama, trgovce i mjenjače. S bičem od užeta tjera ih zajedno s ovcama i volovima.
Čišćenje hrama kod Ivana nema vid pročistit postojeće svećenstvo i hram (Mal 3, 1-4), da mu se dade prvotna svrha, koja nije u broju žrtava, sjaju obreda, skrupuloznosti propisa, nego u unutarnjem raspoloženju; niti da će nacionalni hram zamijeniti hram za sve narode; već da je Isus u svom čovještvu novi Hram, novo svećenstvo, novi kult koji traži klanjatelje “u duhu i istini”, jer upravo takve klanjatelje traži Otac (Iv 4, 23).
