U središtu liturgije ove nedjelje, kao i prošle, ponovno je tajna boli, muke i trpljenja koje muče svakog čovjeka i cijelo čovječanstvo.
PRVO ČITANJE – Lev 13, 1-2.45-46
Neka je gubavcu stan izvan tabora.
Današnje prvo čitanje iz Levitskog zakona razumljivo je u svom povijesno – kulturno – vjerskom kontekstu. Levitski zakon sadržavao je stroge propise koji su udaljavali gubava čovjeka od ostalog naroda jer su imali za cilj zaštititi od zaraze cijelu zajednicu. Između svih bolesti Židovi su smatrali gubu bolešću koja čini čovjeka nečistim, jer uništavajući njegovu fizičku snagu i izgled i njegov ljudski integritet, bila je najveći znak grijeha i njegove težine. Zbog toga guba nije bila samo promatrana sa medicinskog stanovišta, već je neizbježno poprimala dimenzije vjerskog karaktera.
Guba je bila strašna bolest jer je isključivala bolesnika iz zajedništva s narodom Božjim. »Nečist! Nečist!« morao bi vikati svaki gubavac iz daljine tako da bi svi mogli izbjeći da ne bi došli u dodir s njime. Rabini – židovski vjeroučitelji smatrali su gubavca kao mrtvaca i mislili su da je njegovo ozdravljenje nevjerojatno i gotovo nemoguće kao uskrsnuće mrtvih.
DRUGO ČITANJE – 1 Kor 10, 31 – 11, 1
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
U Prvoj poslanici sv. Pavla apostola Korinćanima apostol Pavao raspravlja o problemu upotrebe mesa koje se žrtvuje idolima: tj. poganskim bogovima. On rješava taj problem žrtava idolima oslanjajući se na dva temeljna principa kršćanstva, a to su: sloboda i ljubav. U ime kršćanske slobode poziva sv. Pavao sve kršćane da nadvladaju svaki ritualistički formalizam i licemjerstvo, budući da idoli nisu nikakvo božanstvo i prema tome to žrtveno meso može se jesti kao i svako drugo meso. Ali ta kršćanska sloboda mora uvijek biti popraćena ljubavlju Kristovom prema bližnjemu koja nas poziva na poštivanje »slabe« savjesti našega brata koji bi se mogao sablazniti ako bi se jelo takvo meso žrtvovano idolima. Nitko od nas ne smije biti na sablazan drugima, tražeći samo svoju osobnu korist, već moramo težiti za onim što koristi svima na spasenje.
EVANĐELJE – Mk 1, 40-45
I odmah nesta s njega gube i očisti se.
Evanđelje donosi prikaz Isusovog ozdravljenja gubavca.
Isus dodirom iscjeljuje gubavca i tako nadilazi stari zakon koji je zabranjivao svaki kontakt s takvim bolesnicima. Za njega je čovjek važniji nego svaki propis zakona. Tim svojim postupkom Isus oslobađa čovjeka zakona kad nije u službi čovjeka i kad ga tlači, odnosno dokazuje da zakon nije vrijednost u sebi već obavezuje samo utoliko ukoliko je za dobro čovjeka. Nisu zakoni koji spašavaju već ljubav prema Bogu i djela milosrđa prema čovjeku.
U tom trenutku doticaja s gubavcem Isus sam je u sebi osjetio bol i muku zbog zla koje uništava tog čovjeka i srdžbu protiv društva koje te jadne ljude odbacuje od sebe. Stoga Isus i upotrebljava geste koja idu protiv zakona, kao što su ispružiti ruku i dotaći nečistoga i ozdraviti ga. Isus, sudjelujući u muci toga čovjeka, pokazao se kao Onaj koji je na se uzeo sve naše muke i trpljenja, bolesti i zla koje uništavaju čovjeka da bi nas potpuno ozdravio u korijenu našeg ljudskog bića.
Ozdravljenja od gube koja je Isus činio postaju simbol oslobođenja čovjeka od grijeha; znak i dokaz Kristove moći nad snagama zla.
