Riječju Došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus – dolazak. Označava četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Krista dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak.
Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića.
Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašuje tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ”koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe” a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.
U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
Prvu nedjelju Došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Kako u Došašću susresti Gospodina?
Papa Franjo u propovijedi ističe: “Susret s Isusom – tu milost želimo u došašću. Liturgija u ovom razdoblju predlaže brojne susrete s Isusom: susret s Majkom, sa svetim Ivanom Krstiteljem, s pastirima, sa svetim Kraljevima. To nam pak govori da je došašće vrijeme hoda, da se ide u susret Gospodinu, da nije vrijeme statičnosti. Valja se pitati: „Kako ići u susret Isusu? Što je potrebno da Gospodina mogu sresti? Kako treba srce pripremiti za taj susret? U molitvi na početku mise, liturgija poziva na budnost u molitvi, na djelovanje u ljubavi i na radost u veličanju Boga.
Zatim, uvijek treba činiti djela milosrđa i radosno zahvaljivati Bogu. Tako treba živjeti ovaj hod, ovu želju da sretnemo Boga. Ako tako idemo u susret Gospodinu, onda ga možemo sresti. U susretu nas očekuju iznenađenjâ, jer je On Gospodin iznenađenjâ. Ni Gospodin ne stoji; ja idem prema Njemu, a On prema meni; a kad se sretnemo, iznenadim se jer vidim da me on tražio, prije nego sam ja počeo tražiti njega.
Veliko je iznenađenje to da nam Gospodin prvi kreće u susret. On nas prvi traži, uvijek je prvi. On započinje hod kako bi nas našao. Naš je Bog pun iznenađenja: traži nas, čeka, a od nas traži mali korak dobre volje. Dostatna je želja da ga sretnemo, a zatim, On će nam pomoći. Gospodin će nas pratiti tijekom našega života. Često će vidjeti kako se od Njega udaljavamo, a On čeka kao što otac čeka rasipnog sina. Mnogo puta vidi da mu se želimo približiti i On nam dolazi u susret. Važno je susresti se s Gospodinom. Uvijek su me se snažno doimale tvrdnje pape Benedikta XVI., da vjera nije neka teorija, filozofija, neka ideja, već da je to susret s Isusom. Ako nisi sreo njegovo milosrđe, možeš naizust izgovarati Vjerovanje, a opet nemati vjere. Zakonoznanci su znali sve o dogmatici, o moralu onog vremena, ali nisu imali vjere, jer se njihovo srce udaljilo od Gospodina.
Udaljavati se ili željeti susret? Danas tražimo milost susreta. O Bože, Oče naš, pobudi u nama želju da s dobrim djelima idemo u susret Tvome Kristu. Daj nam milost da budemo budni u molitvi, djelatni u ljubavi i radosni u zahvaljivanju. Tako ćemo sresti Gospodina i doživjeti vrlo lijepo iznenađenje.” (radiovaticana.va)
1. NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)
Prva nedjelja Došašća otkriva nam konačni smisao našega ljudskog i kršćanskog života i podsjeća nas na našu konačnu nadu u kraljevstvu Božjem.
Prvo čitanje (Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 3b-8)
Često nam izgleda da je Bog daleko od nas i od našega svijeta. Naši grijesi nas dijele od njega. Prorok Izaija govori da svi lutamo i da nas sve oko nas razbacuje kao vjetar lišće. I ako dopustimo da nam srce tako otvrdne te više ne mari što Boga vrijeđa, onda ćemo zauvijek propasti.
A ipak, Bog je naš Otac i naš Otkupitelj. On je uvijek kadar razdrti taj zastor grijeha i zla koji nas od njega dijeli i očitovali se našim očima. U tu svrhu nam je Otac i poslao svoga Sina da On bude naš Put, naš Vođa k istini i životu.
Drugo čitanje (1 Kor 1, 3-9)
Sav naš kršćanski život je označen kao iščekivanje Objavljenja Isusova. I dok On ne dođe, svima nam je potrebna temeljna kršćanska vrlina ustrajnost u dobru. Kada dođe, u Dan Gospodnji, treba nas zateći neporočne i besprijekorne. A to je sve milost Božja dana kršćanina u Kristu Isusu zbog koje se apostol Pavao zahvaljuje Bogu svojemu i kaže nam: One koji Boga zazivaju, koji se na njega oslanjaju, On neće iznevjeriti već će im pomoći da postignu svoj konačni cilj. A to je zajedništvo sa Sinom Božjim, Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Evanđelje (Mk 13, 33-37)
Sam Krist nam govori o svome dolasku na kraju vremena. On će doći iznenada poput domaćina koji se vraća s putovanja. Zato od nas traži da budemo budni kako nas pri svom povratku ne bi iznenadio.
Krist je otputovao s ovoga svijeta i uzašao na nebo. Nama, svojim učenicima, povjerio je »svoju kuću«, tj. ovaj svijet. Naša dužnost je da ga svojim zalaganjem učinimo dostojnim Dolaska Isusova. Stoga svaki pojedinačno, prema pozivu koji mu je Bog dao, treba uložiti u svoj posao.
Zato je svima nama, u ovome međuvremenu do konačnog dolaska, potrebna zaposlena budnost. Isus je zahtjeva od apostola i od svih nas. Budnost na koju nas Isus poziva označuje općenito cjelokupnu kršćansku angažiranost. Pojedinačno i zajednički treba da se zalažemo za osobno i vlastito samoostvarenje po Bogu i za boljitak svijeta. A da bi sve to mogli ostvariti, uz bdijenje i rad svi mi moramo i moliti. Molitva usmjeruje i podiže naš duh k Bogu, molitva nas stavlja u prisutnost Boga i osigurava nam njegovu pomoć.
