Prvo čitanje (Izr 31, 10-13. 19-20. 30-31)
Vješto radi rukama marnim.
Knjiga Mudre izreke nalazi se u zbirci od 7 knjiga Staroga zavjeta pod nazivom: „Pjesništvo i mudrosna književnost.“ Te knjige su: Job, Psalmi, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova. Cijeli stari Istok njegovao je mudrosnu književnost. Knjiga Mudrih izreka dobila je svoj konačni oblik u 5. stoljeću prije Krista. Zbirka je naslovljena kao: „Salomonove izreke.“ Biblija najveću pohvalu upućuje, upravo, mudrosti Salomonovoj, jer ta mudrost nadilazi mudrost svih Istočnjaka i Egipčana (1Kr 5,10).
Prava je mudrost strahopoštovanje pred Bogom. To strahopoštovanje Boga, vodi čovjeka obraćenju i dobru. Mudrost nastupa kao osoba, prisutna je u Bogu od vijeka i sudjeluje s njim u stvaranju (Izr 1-9).
Prvo čitanje govori o mudroj ženi, majci koja marljivo radi u kući, brine za obitelj, ali radi i na njivi, u vinogradu i u trgovini. Ona je vrijedna, pouzdana i vjerna svome mužu. On se maksimalno može u nju pouzdati. Ona također ima dobro i veliko srce.
Ovdje je riječ o biblijskoj širini koja je usmjerena na dostojanstvo i jednakovrijednost žene koja je kao i muškarac stvorena na sliku Božju.
Drugo čitanje (1Sol 5, 1-6)
Da vas Dan ne zaskoči kao kradljivac.
Apostol Pavao piše Prvu poslanicu Solunjanima, piše im o Danu Gospodnjem – o ponovnom Kristovu dolasku. Cijeli odlomak 1Sol 5,1-11, poziva na iščekivanje dolaska Gospodnjega. Apostol je svjestan da je trenutak Gospodinova povratka sakriven čovjeku. I zajednice to moraju znati. Vjernici se ne smiju nikada uljuljati u ‘lijenu’ stvarnost da ne bi bili iznenađeni. Pavao govori o budnosti i ozbiljnosti. Nepotrebno je nagađati o Kristovu dolasku, jer to niti koristi niti čemu vodi. Zato, Pavao savjetuje solunskim novo-kršćanima da je bolji budan i promišljen život.
Solunjani su apokaliptično iščekivanje postavili u središte, pa su zamolili apostola Pavla da im iznese svoje mišljenje o vremenu kad će to biti. Pavao im ponavlja kako će taj dan neizbježno, ali nenadano doći, te da će to biti tjeskoban i bolan prijelaz iz sadašnjeg stanja u kvalitetnije novo. Radosno iščekuju ponovni Kristov dolazak oni koji imaju izgrađenu postojanu vjeru u Boga.
Evanđelje (Mt 25, 14-30)
U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!
Liturgijska godina primiče se kraju. U 33. nedjelji kroz godinu A, evanđeliste Mateja, Isus poučava svoje učenike o Kraljevstvu Božjem. Tema evanđelja je odnos sluge i gospodara. Uloga sluge je da služi gospodaru. U evanđelju riječ sluga je u vjerničkom odnosu prema Bogu. Kristov učenik je sluga. Zapravo, svi smo mi kršćani Božje sluge. Služenje je, dakle, bit kršćanstva. Gospodar o kojem današnja prispodoba govori je sam Isus. Njegov je odnos prema slugama obilježen osobnim povjerenjem koje im velikodušno daruje. On im povjerava svoje bogatstvo, velik iznos novca. Daje im svoje talente. Gospodar slugama daje talente zbog izgradnje Kraljevstva Božjeg, ne zbog njih samih. Ako se njima ne koriste, zakidaju Kraljevstvo i one koji mu pripadaju. Talente raspodjeljuje različito, ovisno o slugama i njihovim sposobnostima. To čini bez ikakvih točnih uputa i naredbi. Ostavlja ih bez nadzora, u vlastitoj slobodi djelovanja. Pitanje je kako će se sluge ponašati? Sam dar uključuje i odgovornost djelovanja. Gospodar od svojih slugu očekuje vjernost, rad i marljivost. Sam, ljudski život sa svim svojim vrijednostima i mogućnostima – djelovanjem i trpljenjem – Božji je dar – Božji talent.
Premda Gospodar odlazi daleko izvan granica vlastite zemlje, on ipak ostaje i dalje gospodar svojih slugu. Njegov povratak se produljuje, ali on će jednom ipak doći. Održat će svoje obećanje i vratit će se. Kad će se vratiti i kako, to nije naša briga. To je stvar njegove prosudbe. Ali, nikada ne smijemo zaboraviti na njegov dolazak i sav naš život treba ovisiti o tom drugom dolasku Gospodara života.
ČITANJA
