U 32. nedjelji kroz godinu A, evanđeliste Mateja, teme čitanja su: iščekivanje ponovnog Kristova dolaska – iščekivanje zaručnika; traženje Božje mudrosti.
Prvo čitanje (Mudr 6, 12-16)
Pisac uosobljuje Mudrost u lik drage žene za kojom čovjek čezne. Piscu je ljubavna poezija samo izražajno sredstvo pomoću kojeg izražava duboku ljudsku težnju prema izvoru mudrosti samome Bogu, koji se nenametljivo objavljuje onome koji ga iskreno traži. Božja mudrost, s onim koji ju traži, želi uspostaviti trajno zajedništvo. U Starom zavjetu Mudrost je uosobljeni Bog. U Novom zavjetu ti se starozavjetni tekstovi o Mudrosti primjenjuju na Isusa Krista. Krist je Mudrost.
Drugo čitanje (1Sol 4, 13-18)
Pavao ističe ono bitno vjernicima u Solunu i tumači im kako će Bog, koji je uskrisio svoga Sina i naše pokojne uskrisiti, jer kad ne bi bilo tako onda bi bilo obezvrijeđeno sve ono što je Isus naučavao, činio i pretrpio za nas. Zemaljski čovjekov život ne završava s tjelesnom smrću. Život čovjeka s duhom biva nastavljen kroz svu vječnost.
Evanđelje (Mt 25, 1-13)
Liturgijska godina bliži se svome kraju.
Na kraju liturgijske godine Crkva vjernicima u čitanjima daje neke odlomke Staroga i Novoga zavjeta koji govore o svršetku vremena. Svi ti tekstovi, koliko god za čovjeka bili nerazumljivi, izražavaju isto uvjerenje: Bog, vjeran Savezu koji je sklopio s ljudima, do kraja će izvesti svoj naum spasenja. Moramo biti budni, raditi i živjeti u nadi Kristova dolaska, jer Gospodin sigurno dolazi. On će jednoga dana promijeniti sadašnje stanje i uspostaviti potpuno nove odnose između sebe i svoga stvorenja. Tada će on savršeno vladati u slavi i bit će u punini ostvareno spasenje ljudi. S pojavom Isusa Krista, na zemlji, došao je novi veliki zaokret u povijesti i mi se od tada nalazimo u posljednjim vremenima. S Isusom je Kraljevstvo Božje već prisutno i na tajanstven način raste među ljudima.
Mi kao kršćani očekujmo; u pouzdanju, miru i bdijenju, dan kad će Gospodin doći. Susret s Gospodinom u trenutku smrti pokazuje se kao susret sa Zaručnikom. A tamo gdje je zaručnik tamo je i pjesma i veselje. Umjesto sprovodnih boja, svatovske žive boje i pjesme. Kroz svoju priču Isus nam želi u srce usaditi pravu mudrost, pravo vrednovanje života, u svakom trenutku. Trenutak našeg prijelaza – pashe je neizvjestan. Dogodit će se iznenada. Isus nas upozorava, neka nas ne nađe nepripravne.
