Tema ovonedjeljnih čitanja je gozba, nebeska gozba, koju priprema Bog. Gozba je uvijek bila važno religiozno izričajno sredstvo. Imati udjela u gozbi – znači biti u zajedništvu sa sudionicima gozbe. Gozba je znak da oni koji su na njoj pripadaju zajedno. „Nebeska gozba“ znak je životnog zajedništva s Bogom i ljudima. Tko je isključen iz gozbene zajednice,isključen je i iz životnog zajedništva. Isključeni se smatra lišen spasenja i mira, on je isključen iz Božjeg zajedništva.
Prvo čitanje (Iz 25, 6-10a)
Gospodin će spremiti gozbu svoju i suzu će sa svakog lica otrti.
U ovonedjeljnom prvom čitanju Gospodin nad Vojskama – Stvoritelj, priprema gozbu za sve narode. Bogata gozba – izvrsna jela i dobro vino, to je – veselje za sve narode. Nema povlaštenih. Svi su Božji uzvanici. Za sve ima mjesta. U ovom Izaijinom tekstu čuje se najljepši Božji navještaj: „On će raskinuti zastor, što zastiraše sve narode,…i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti…“ Ovo je slika eshatološkog kraljevstva.
Izaijino propovijedanje je usmjereno prema „Danu Gospodnjem,“ u kojem nema oluje, strahote ni propasti, nego vesela gozba. Prorok Izaija viče: „I reći će se u onaj dan: ‘Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; …Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!“ Jeruzalem je ovdje slika „budućega Grada“ koji silazi s neba na zemlju (Otk 21,1+), da obuhvati cijelo, spašeno, obraćeno čovječanstvo.
Drugo čitanje (Fil 4, 12-14. 19-20)
Sve mogu u Onome koji me jača!
Apostol Pavao u zatvoru piše Pismo-Poslanicu zajednici u Filipima. Ta mu zajednica pomaže materijalno. Pavao budi u njima osjećaj da ne traži za sebe čast – kako moralnu, tako materijalnu. On je jedino podložan Isusu Kristu i zahtjevima njegova Evanđelja. Apostol Pavao se Filipljanima, kroz poslanicu, predstavlja kao molitelj.
Pavao zahvaljuje svojim dragim Filipljanima na poslanoj pomoći i primljenim darovima, ali opet ih podsjeća kako mu je stalo do materijalne neovisnosti i da mu je najbitnije duhovno dobro sviju njih.
Pavao naglašava kako je u svim teškoćama, kao i u dobru, bitna svijest o potrebi Božje pomoći. Ona je važnija od bilo koje ljudske pomoći. Pavao time ne omalovažava pomoć koju prima od Filipljana. Zato im govori u pismu: „Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju.“ Pavao zatim moli milostivog Boga da u svemu pomogne zajednici u Filipima,pa veli: „A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.“
Evanđelje (Mt 22, 1-14)
Koga god nađete, pozovite na svadbu.
Evanđelist Matej iznosi Isusovu prispodobu o kralju koji ženi sina i priprema svadbenu gozbu. Riječ je o Bogu, Ocu i njegovu Sinu Isusu Kristu. Gozba je kraljevska – Gospodnja – nebeska – u nebeskom kraljevstvu. Isus se ove nedjelje razračunava s farizejima, glavarima svećeničkim i starješinama naroda. Oni ne prihvaćaju Isusa, njegovo Evanđelje i Božje spasenje. Gozba govori o najvažnijoj dimenziji kršćanstva, a to je zajedništvo – zajedničko blagovanje i slavlje. Posrijedi je simboličan znak gostoprimstva. Gozba je znak da oni koji su na njoj pripadaju zajedno. Slikama gozbe u današnjem evanđelju opisuje se dolazak kraljevstva, početak novoga svijeta i kraj ovoga kao slavlje i kao svadba. To je eshatološka slika kršćanskog života – Dana Gospodnjeg, Dana Suda. Nije opisana apokaliptičkim znakovima, nego slikama koje su toliko bliske čovjeku: zajedništvo, slavlje, svadba i gozba. Gozba uključuje međusobno poštovanje, slavlje života, zajedništvo stola, što je temeljni duhovni put kršćanstva.
Kraljevstvo Božje je prikazano kao gozba na koju su pozvani SVI ljudi. Svi bi trebali postati obraćenici da bi postigli sreću u Bogu. No, neki to odbijaju. Takvi gube svoje mjesto i bit će isključeni, oni su oni ‘zli’ koji ne prihvaćaju Boga, Oca ni Sina Isusa Krista – Spasitelja. Oni ne mogu ostati na bogatoj, veseloj i zajedničkoj Božjoj gozbi. No, zato drugi dolaze na njihovo mjesto – novi ljudi, obraćenici, novi narodi. Gospodin, Bog, dakle, priprema sreću za sve ljude.
