Tema ovonedjeljnih čitanja je bratska opomena u ljubavi. Opomena za učinjeni grijeh, za učinjeno zlo. Isus zadaje svojima nimalo lak zadatak. Odvratiti ‘brata’ od grijeha da bi ‘zadobili’ brata u vjeri i u Crkvi, a po tome spasili život svoj za život vječni. Isus uspostavlja sasvim nove međuljudske odnose. Odnose koji nisu utemeljeni „ni na krvi, ni na volji tjelesnoj, ni na volji muževljevoj (Iv 1,13), nego isključivo na ljubavi.
Prvo čitanje (Ez 33, 7-9)
I starozavjetni prorok Ezekiel u 1. čitanju osjeća se odgovornim za svoj narod u babilonskom ropstvu i za svakog pojedinca.
Prorok je po nadahnuću Duha Božjega kod patničkog naroda počeo razvijati svijest kako je svatko pred Bogom odgovoran ne samo za sebe već i za svoga bližnjega. Zato je poticao da jedni druge ne propuštaju upozoriti na ustrajnost u vjeri svojih pradjedova. Treba opominjati svoje da ne čine ono što je u Božjim očima zlo. Trudio se probuditi u njima svijest suodgovornosti, jednih za druge. Bog opominje: „Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojih grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.“ Dakle, Bog krivi bezbožnika, ali i onoga koji bezbožnika nije opomenuo da se odvrati od grijeha.
Drugo čitanje (Rim 13, 8-10)
Apostol sv. Pavao, u 2. čitanju, napominje kako je svaka Božja zapovijed sažeta u ovoj rečenici: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini.“ Uvijek smo skloni misliti samo na sebe i na svoje spasenje. No, poslanje je, ipak, svakog kršćanina da pomaže drugima – braći i sestrama – za spasenje. Pomoći svakome koji je u nevolji. Povesti svakoga prema obraćenju, prema duhovnom podizanju. To je poslanje Crkve, ali i svakoga kršćanina u Crkvi. U kršćanskoj ljubavi nema mjesta za razlikovanje prijatelja od neprijatelja. Krist ne isključuje nikoga.
Evanđelje (Mt 18, 15-20)
Glavna tema ovonedjeljnih liturgijskih čitanje je: bratska opomena, radi grijeha – opomena učinjena ponizno i s ljubavlju.
Riječ je ovdje o bratu koji pogriješi. ‘Brat’ je član kršćanske zajednice – Kristove Crkve. Opomenuti brata, odvratiti ga od grijeha, znači „steći brata,“ ponovo ga naći, pomoći mu da se opet osjeti potpunim članom svoje zajednice, svoje obitelji po vjeri. Stoga će njegova braća oprezno i s ljubavlju postupiti, a cilj će biti isključivo: „da nitko ne propadne od ovih malenih,“ odnosno „ponovo steći brata.“ Zato će i bratska opomena u “četiri oka“ biti u ljubavi. Opomena bez ljubavi nije „bratska“ opomena. Takva opomena ne može doprijeti do srca onoga koga se tiče.
A cilj bratske opomene nije „opomenuti, ukoriti, poniziti brata,“ nego „steći brata,“ spasiti Čovjeka. Ako brat nasamo ne prihvati opomenu, Isus traži prisutnost svjedoka, dvojice ili trojice svjedoka. Isus ne odustaje nego veli: „Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“ Crkva želi na poseban način svojim autoritetom spasiti takvog čovjeka. Sve ide za spasenjem, a ne uništenjem. Djelovanje Crkve još je dublje povezana s Isusovom prisutnošću. Tu više nisu samo dvojica ili trojica, nego mnoštvo braće koja su u molitvi za onoga koji je u krizi, za onoga koji se udaljio.
