Prvo čitanje – 1 Kr 3, 5. 7-12
Tražio si pronicavost.
U prvom čitanju kralj Salomon, naslijedivši svoga oca Davida, moli od Boga dar mudrosti prilikom nastupa kraljevske službe. Bog mu obećava vjerničku i vladarsku mudrost na temelju koje će moći pravedno voditi svoj narod prema miru i blagostanju. Cijeli je dijalog pouka o dužnostima vladara u narodu Božjem. Mudro je srce vrlina koju trebaju svi ljudi i svi vjernici. Mudrost je ovdje prvenstveno u “slušanju” – Boga i ljudi.
Drugo čitanje – Rim 8,28-30
Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.
U ovom odlomku Pavao zove krštenike na zahvalnost Bogu za dar vjerničkog poziva na pridruženje Kristu i Crkvi. Pavao u svojim poslanicama često upotrebljava starozavjetni motiv o pozivu.” Prvorođenac među mnogom braćom” – dio je Pavlova nauka o božanskom posinstvu. Pricijepivši nas po krsnoj vjeri na Krista raspetog i uskrslog – koji je njegov pravi Sin – Otac nebeski učinio nas je svojom posinjenom djecom. Prenio je na nas dostojanstvo svoga jedinorođenog Sina, a u Sinu nas je trajno uzljubio i ta je ljubav s Božje strane neopoziva.
Evanđelje – Mt 13,44-52
Proda sve što ima i kupi onu njivu.
U evanđelju imamo završetak govora u prispodobama. Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji nenadano otkrije sakriveno blago u njivi. Također kao trgovac koji sve rasproda da bi pribavio dragocjeni biser. Ali i kao mreža puna svakakvih riba. Isus zaključuje svoj govor uspoređujući se s “pismoznancem upućenim u kraljevstvo nebesko, sličnim čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro” (r. 52). Najprije novo pa staro. Svojim povijesnim slušateljima time je pokazao svijest da u njegovu učenju ima puno novoga, ali da ni staro ne smije biti odbačeno.
‘Kraljevstvo nebesko’ – označava zbilju koja nije od ovoga svijeta, ali se može već sada i ovdje otkriti i živjeti. ‘Novi Božji svijet’ – možda taj izraz najbolje odgovara onome što je Isus mislio: svijet kakav je Bog zamislio kad ga je stvarao; svijet po Božjim mjerilima dobrote i pravednosti; svijet mira i svijet bez straha; svijet u kojemu se ljudski život poštuje i štiti; svijet u kojemu svatko spoznaje svoju zadaću i životno poslanje. Ono što Isus zove ‘Kraljevstvom nebeskim’ zapravo je bogolika čovječnost što se ostvaruje u svakom pojedincu.
