Tema današnje nedjelje je sjetva. Sijač je Isus Krist, Sin Božji. Sjeme koje sije je riječ Božja. A Riječ Božju sije (daje), nama ljudima. Mi ljudi smo, dakle, tlo u koje Isus sije svoje „sjeme.“
Prvo čitanje – Iz 55, 10-11
Dažd zemlju oplodi i ozeleni.
Prvo čitanje odlomak je iz završnog dijela Knjige utjehe . Knjigu utjehe čine propovijedi proroka Izaije iz vremena babilonskog sužanjstva (588-538. pr. Kr.). Prorok je u ime Božje trebao tješiti uznike u Babiloniji, pokazivati da je Bog sa svojim narodom i u tuđoj zemlji te obećavati novi izlazak iz tuđinskog ropstva. U završnoj propovijedi još jednom skuplja sve glavne teme svoga izlaganja i izriče vjeru u snagu riječi Božje: kao što kiša ozeleni zemlju da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako i riječ Božja čini među ljudima ono za što je poslana.
Drugo čitanje – Rim 8, 18-23
Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.
Osmo poglavlje Poslanice Rimljanima je Pavlovo izlaganje o djelovanju Duha Svetoga u zajednici krštenih. U ovom odlomku polazi od iskustva patnje tjelesnog čovjeka u fizičkom svijetu. Slava je ozračje i bit Božja. Sadašnje patnje imaju smisla, postaju podnošljive ako imamo na umu prijateljstvo s Bogom koje nam je već sada darovano a u vječnosti će biti neizgubivo.
Evanđelje – Mt 13,1-9
Iziđe sijač sijati.
Isus je ovom prispodobom poziva svoje slušatelje na otvorenost prema Bogu, koji im govori upravo po njemu. Po Isusovim riječima i djelima kraljevstvo Božje nastupa među ljude. Oni mu se trebaju spremno otvoriti kao što vlažna zemlja prihvaća sjeme i omogućuje da ono proklija. Isus obrazlaže ovu prispodobu pokazujući da je važno riječ Božju slušati, razumjeti i rod donositi. Očito je da za slušanje i razumijevanje nije dovoljna fizička prisutnost na bogoslužju Crkve. Poniznim i otvorenim slušanjem riječi Božje spremamo se da je tijekom propovjednikova izlaganja upijemo te da u tjednu koji pred nama stoji donosimo duhovne plodove u skladu s naviještenom, razumljenom i prihvaćenom riječju Božjom. Time prihvaćamo kraljevstvo Božje i pridonosimo da ono raste u svijetu. Kraljevstvo je Božje podlaganje Bogu poput Isusa i računanje s Bogom u ljudskom i zemaljskom životu.
Ako pogledajmo na sebe kao na sjeme, posađeno od Gospodina. Koje sjeme smo mi? Ležimo li na putu, na kamenitu tlu, usred trnja ili u dobroj zemlji? Možemo li imenovati ptice, stijene, trnje ali i plodnu zemlju našega života? Jesu li to ljudi, životne okolnosti, nepromjenjive činjenice? Što nas priječi, što nam je od pomoći? Bog naše neplodno tlo, ukoliko se s takvim borimo, želi preoblikovati u plodno. On to može tek ako mu pružimo mogućnost i otvorimo sebe i svoje djelovanje.
