Prvo čitanje (Zah 9, 9-10)
Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.
U vremenu kad su prečesto bili žrtve invazije moćnih susjednih vladara s juga (Egipat) i sa sjevera (Asirija, Babilonija) Izraelci nisu mogli drukčije zamisliti budućega Božjeg osloboditelja nego kao ratnika koji će pokoriti porobljivače i svome narodu donijeti izgubljenu političku moć.
Prorok Zaharija najavljuje Mesiju koji neće biti ratnik.
“Kći sionska, kći jeruzalemska” sam je sveti grad sa svojim stanovnicima. Prorok ih zove na glasno radovanje zato što dolazi pobjedonosni i pravični kralj koji ne jaši na konju, nego na magarcu. On istrebljuje bojna kola i ratnike na konjima te navješćuje mir poganskim narodima, ali i narodu Božjem Izraelu. Iako neće ratovati, “vlast će mu se proširiti od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje”.
Miroljubivi Mesija donijet će mir Izraelu i poganskim narodima.
Novi zavjet vidi u Isusu ispunjenje tog proročanstva, jer zove Isusa krotkim prilikom mesijanskog ulaska u Jeruzalem (usp. Mt 21, 5). U današnjem evanđelju Isus sam sebe zove krotkim.
Drugo čitanje (Rim 8, 9. 11-13)
Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
U ovom odlomku Pavao uči o moralnim obvezama koje izviru iz krštenja.
Iz dogmatskog načela: “Duh Kristov prebiva u vama” Pavao izvlači pouku što znači “biti u Duhu, živjeti u Duhu”. Dužnost je krštenih da ne žive po tijelu, jer im je Duh Sveti dao sposobnost da žive kao djeca i prijatelji Božji. Živjeli bi po tijelu kad bi nakon krštenja ispunjavali porive tijela, kao da su i dalje pogani. Zato se obećanje uskrsnuća u Rim 8,11 treba razumjeti kao uskrsnuće na život vječni, na neizgubivo prijateljstvo s Bogom. “Ako po tijelu živite, umrijeti vam je” odnosi se na duhovnu smrt. “Usmrćivati tjelesna djela” snagom Duha znači suprotstavljati se poticajima tijela oslanjanjem na jakost koju Duh daje.
Evanđelje (Mt 11, 25-30)
Krotka sam i ponizna srca.
Ovaj smo odlomak imali u ovoj liturgijskoj godini za evanđelje na svetkovinu Srca Isusova. Ove nedjelje je uvršten u liturgiju kao novozavjetno ispunjenje o krotkom Mesiji o kojem govori prvo čitanje.
Zahvalan Ocu što za njim idu jednostavni ljudi, Isus zove sve umorne i opterećene da dođu k njemu. Predstavljajući se kao onaj koji je krotak, on podsjeća na blaženstvo: “Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju” (Mt 5, 5). Krotki su podvrsta duhovno siromašnih. Oni vjeruju u Božja obećanja, kroče prema duhovnom cilju, ali se ne služe nasiljem u odnosu prema bližnjima. Isus je krotak po svom unutarnjem ustrojstvu – krotka srca. Želi da takvi budu i njegovi sljedbenici.
“Jaram” je slika za Zakon Božji, kako su ga židovski teolozi Isusova vremena zvali. Pod tim “jarmom” podrazumijevalo se vjerničko življenje i djelovanje u skladu s objavljenom voljom Božjom. Isus pri tumačenju riječi Božje ne izbjegava zahtjevnost Božju, a ipak kaže da je njegov jaram sladak i njegovo breme lako. Isusov “prilagođeni, upotrebljivi” jaram tako je izrađen da se Ljudi u njemu ugodno osjećaju. Nalaze u Isusovu tumačenju riječi Božje svoje mjesto pod suncem. Vide smisao svoga života.
