ČITANJA
Hoš 6,3-6;
Ps 50,1.8.12-15;
Rim 4,18-25;
Mt 9,9-13
Isusove posebnosti, nad kojima su se pismoznanci i farizeji sablažnjavali, bile su davno naviještene od proroka. Posebno je to jasno za Isusovo druženje s grešnicima.
Kad su prigodom gozbe u Matejevoj kući farizeji prigovarali Isusu, On se pozvao na riječi proroka Hošee preko kojega je Bog kazao da mu je draže milosrđe od žrtava.
Prvo čitanje
»Jer ljubav mi je mila, a ne žrtve; poznavanje Boga, ne paljenice.« (Hoš 6,6)
Dakle nisu dostatni samo tek neki obredni čini ili žrtve da bi čovjek omilio Bogu. On od čovjeka očekuje ljubav, odnosno predanje čitavog njegova bića u ljubavi Bogu i bližnjemu.
Zajedno s milosrđem, koje je Bogu milije od žrtava, prorok spominje i poznavanje Boga za koje kaže da je Bogu draže od paljenica. Boga poznavati znači i nastojati da mu budemo što sličniji. On je milosrdan, dakle i mi moramo biti milosrdni.
Krist ipak zna da smo mi slabi ljudi. On ne poziva one koji se smatraju pravednicima, već grešnike.
I od svih koji se žele spasiti očekuje vjeru sličnu vjeri Abrahamovoj.
Drugo čitanje
Apostol Pavao uspoređuje kršćansku vjeru s vjerom Abrahama, oca vjernika. Abrahamova vjera je posve drugačija nego je ljudsko znanje. On je protiv svake nade, oslonjen o nadu u Boga, povjerovao i zaista dobio sina i po njemu veliko potomstvo. Znanje stečeno od Božje riječi pokazalo se točnijim i daleko vrjednijim od ljudskoga znanja.
Evanđelje
Božji poziv od nas stoga traži postojanu vjernost, a ne prevrtljivost.
I tako se cariniku Mateju pružila jedincata prigoda da uz Isusov poziv, koji je njega iz carinarnice doveo u zbor apostola, istakne u svojem Evanđelju i Kristovo milosrđe prema grešnicima. Krist poziva Mateja koji se nije bojao spomenuti svoje ne baš časno zvanje. Bio je naime, carinik i stoga jako omražen među svojim sunarodnjacima. On je prikupljao porez za rimske okupatore i zato je pripadao omalovaženom, dapače, prezrenom staležu.
I upravo jednog takvoga čovjeka Isus poziva među svoje učenike. I tu se opet očituje Božja osobita ljubav prema onome što je neznatno i prezreno.
Bog je govorio po prorocima da on od ljudi u prvom redu ne traži žrtvene darove nego milosrđe.
Pravo štovanje Boga mora se pokazati u suosjećajnom milosrđu, u brizi za slabe i pale, u dobroti i ljubavi prema bližnjemu.
