Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo svetkovina je u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.
Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića, a ove je godine iznimno prebačena na 4. travnja radi Velikog tjedna. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka.
U središtu tog događaja stoji jedna žena, Ona koja je od vječnosti odabrana da bude prva i nezaobilazna suradnica božanskog plana spasenja. Ona je od Izaije prorokovana kao almah – djevica (usp. Iz 7,14), potomkinja kraljevske loze Davidove. Ime joj je Mirjam – Marija, a potiče iz neznatnog i zabitog gradića Nazareta u Galileji (usp. Iv 1,46).
Anđeo je pozdravlja tako uzvišenim riječima koje ulijevaju strahopoštovanje: »Haire! Ave! Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!« (Lk 1,28).
Novost toga pozdrava je u tome što je sada Božji poziv upravljen ženi: Mariji. U njoj će se ostvariti Novi Savez. Božji plan sklapanja tog Novog Saveza ispunit će se u Isusu Kristu. Marija je pozvana da u ime cijelog čovječanstva u vjeri prihvati i dade Bogu pristanak da bi se u njoj mogao utjeloviti Sin Božji i prebivati među nama.
Bog je poziva i ona osjeća da mora dati slobodni, svjesni i spremni pristanak Božjem pozivu. Ali Bog koji poziva Mariju na tako velika djela dat će joj hrabrost, odvažnost i spremnost da to prihvati.
Marija shvaća da se Mesija, Sin Božji, ne može začeti po prirodnom začeću sudjelovanjem muža, već samo Božjim zahvatom i zato će to Čedo biti sveto, jer će biti rođeno »ne od krvi, ni od volje tjelesne, niti od volje muževlje, nego od Boga!« (Iv 1,13)
Na poziv Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38). U ovom najsvečanijem trenutku povijesti čovječanstva i svijeta, Marija se predstavlja kao »službenica Gospodnja« koja omogućuje Božjoj Riječi da se utjelovi. Taj »Fiat – Neka mi bude!« je jedincati i neponovljivi »Da!« koji određuje povijest svijeta jer tada počinje ostvarenje spasenja ljudi. U taj Marijin »Da!« Božja ljubav, Duh Sveti, izvor svakog života, satkao je u njoj tijelo Sina Božjega. Marija daje svjesni i odgovorni pristanak u ime svega čovječanstva. Bio je to čin velike ljubavi i predanja svojega djevičanstva Bogu, ali nadasve čin poslušnosti i istinske vjere.
Marija je Djevica koja sluša i vjerom prihvaća Božju riječ. To njezino potpuno predanje u vjeri Bogu bila je pretpostavka i put Marijinu Božanskom majčinstvu. Puna vjere zače Krista u svome srcu, a zatim i u svome tijelu.
Tijelo koje Isus uzima od Djevice Marije postaje novi Božji hram u kojem se svi mi ugrađujemo kao živo kamenje u izgradnji Božjeg kraljevstva, te euharistijski kruh koji daje život svijetu.
Stoga Marija zbog svoje vjere postaje slika Crkve koja posebno u liturgiji sluša, prihvaća, časti i proglašava Božju riječ; razdaje ju vjernicima kao kruh života da bi se i u njima Krist mogao ponovo utjeloviti i rasti do punine.
»Današnja nas svetkovina Navještenja Marijina pozivlje da pođemo za Marijom putem vjere, putem djelatne vjere. Takva je vjera velikodušna jer se otvara Božjoj riječi i prihvaća Božju volju, kakva bila i kako god se iskazivala. Takva je vjera jaka, jer nadvladava sve teškoće, nerazumijevanja i krize. Takva je vjera djelatna, a pothranjuje ju kao živi oganj ljubav koja želi hrabro surađivati s Božjim planom o nama u izgradnji Božjega kraljevstva«
(Ivan Pavao II., Na blagdan Navještenja, 25.ožujka 1981.)
