Četvrta korizmena nedjelja naziva se još i radosna. Crkva nas na ovu nedjelju poziva da se radujemo jer Isus Krist donosi svjetlo i nama kao i onom slijepcu od rođenja.
Prvo čitanje (1 Sam 16, 1b. 6-7. 10 -13a)
David pomazan za kralja nad Izraelom.
Čovjek sudi po vanjskom izgledu, a Bog po srcu. Predvidjevši da će David, unatoč ljudskim slabostima, biti najbolji među mogućim kandidatima, Bog mu daje od svog Duha, uvodi ga u kraljevsku službu. Duh Jahvin ostaje na njemu sve vrijeme kraljevanja. David je ovdje slika krštenika, pomazanog Duhom na krštenju. Kao što David, prema ljudskim kriterijima, po izgledu nije zaslužio promaknuće u kraljevsku službu, tako ni krštenik po vlastitim zaslugama ne dobiva vjerničko dostojanstvo. To je Božji nezasluženi dar. Kao što je na Davidu trajno ostao Duh Jahvin, tako ostaje i na krštenicima.
Drugo čitanje (Ef 5, 8-14)
Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist
Drugo čitanje odlomak je iz Poslanice Efežanima o krštenicima kao svjetlu u Gospodinu. Svojom vjerničkom praksom trebamo zahvalno potvrđivati da smo osobe svjetla u Gospodinu. U plodove svjetlosti ubrajase “svaka dobrotu, pravednost i istina”. To su općeljudske vrline koje kod krštenika rastu iz svijesti pridruženosti Kristu i Crkvi. Tko Božju dobrotu na sebi priznaje, trudi se da bude dobar prema svima. Tko prihvaća darovano opravdanje, nastoji pravedno postupati prema ljudskoj braći i sestrama.
Evanđelje (Iv 9, 1-41)
Ode, umije se pa se vrati gledajući.
Gospodnji su parametri drugačiji od ljudskih. Upravo je zato slijepac iz današnjega evanđelja, u mraku od rođenja, ugledao svjetlo dana. Baš on odabran je da se na njemu očituju djela Gospodnja, kako Isus kaže učenicima. Za njegovu sljepoću ne treba kriviti ni njega, ni njegove roditelje, ni grijehe predaka, ni krivi genetski kod. Bio je slijep da bi, kad je progledao, u tome činu prepozao Sina Čovječjega i Njegova veličanstvena djela, što se nije ustručavao objaviti ni farizejima ni ostalim skepticima koji su već otprije „puhali“ na ovoga čudotvorca. Gospodnji su puti neobični, Bog ima svoju „pedagogiju“, On zna zašto je ovaj čovjek godinama živio kao prosjak, u mraku, i kolika je zapravo bila mala cijena te žrtve s obzirom na nagradu koja je uslijedila.
Sve što Pomazanik dotakne pretvara se u lijek, tako je i obična zemlja od koje je Isus napravio kal bila ljekovita za spuštene kapke ovog odabranika. Ispravši oči u Siloamu, slijepac je progledao.
Prosvjetljenje je dar „novoga života.“ Zato slijepca nakon ozdravljenja ljudi ne poznaju. On sja novim životom. Ta novost i neprepoznavanje po starome životu, slika je kršćaninova života. Dakle, ozdravljeni slijepac je postavo kršćanin – sljedbenik Isusa Krista. Isus, iscjeljujući slijepca od rođenja, očituje se kao onaj koji otvara naše oči pravome svjetlu. Tko prihvaća vjeru i prima krsnu milost, oslobađa se sljepoće i zadobiva vid, prelazi iz tame u svjetlost – izlazi iz neznanja u pravu spoznaju. Isus može ozdraviti samo one koji to hoće, one koji vjeruju u njega.
