“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”(Iv 11,25-27)
Smrt i uskrsnuće: To je karakteristika našeg kršćanskog iskustva koja se odvija unutar prirodnog tijeka ljudskog života koji završava smrću. Životna stvarnost za sve je ista. Ono što je drugačije za onoga koji vjeruje je unutarnji duhovni doživljaj i novi kršćanski značaj onoga što se stvarno događa. Ta stvarnost je naviještena u obnovi Izraela i izlasku iz progonstva, a posebno izražena u uskrsnuću Lazara. S jedne strane vidimo promjenu, propadanje i smrt, a s druge doživljavamo upravo suprotno: svrhu, život i iščekivanje – a to je ono u što svaki kršćanin treba vjerovati.
Prvo čitanje ( Ez 37,12b-14)
Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.
Ovonedjeljno čitanje dio je viđenja o suhim kostima. Narod je u sužanjstvu govorio: “Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo” (Ez 37, 11). Od te poslovice prorok je po Božjom nadahnuću načinio propovijed o dolini punoj suhih kostiju koje Bog može oživiti.
U ono vrijeme vjera u osobno uskrsnuće svakog pojedinca još nije bila objavljena. Ovim viđenjem o kostima koje Bog oživljava po svome dahu i Duhu prorok je ponajprije učvršćivao nadu da će narod preživjeti i vratiti se u domovinu. Bog će otvoriti grobove, oživjeti nemoćne i mrtve svojim Duhom te ih sve vratiti u njihovu zemlju.
Ova prorokova propovijed slika je Lazarova uskrišenja iz današnjeg evanđelja. Njome smo pozvani na obnovu vjere u pobjedu života nad smrću, a to je bitni sadržaj vazmenog otajstva.
Drugo čitanje (Rim 8, 8-11)
Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.
Pavao u 8. poglavlju Poslanice Rimljanima govori o vjerničkom životu pod stalnom prisutnošću Duha Svetoga kojega smo primili na krštenju. U današnjem odlomku govori o životu “u tijelu” i “po Duhu”. “Biti u tijelu” slikovit je izraz za sebične i grešne tjelesne porive. Tko tako živi, ne može se “svidjeti Bogu”. Postavljajući za vrhovni cilj života sviđanje Bogu, Pavao ne gubi iz vida čovjekovu potrebu za srećom i ispunjenjem svojih zakonitih težnji. Sve će to biti ispunjeno u Bogu, koji nas zove u svoje intimno zajedništvo u vječnosti. “
Duh Sveti prebiva u krštenicima i u cijeloj crkvenoj zajednici. Međutim on nas ne mijenja sam po sebi, pa se cijelog života trebamo truditi da “ne budemo u tijelu”, da ne živimo po tjelesnim nagonima.
Evanđelje (Iv 11, 1 – 45)
Ja sam uskrsnuće i život.
Isus je zaplakao nad mrtvim prijateljem Lazarom i u znak sućuti prema njegovim sestrama. Time je objavio Boga koji vidi ljudske patnje, koji suosjeća sa svakim patnikom i patnicom. Pred zagonetkom smrti i groba on se također očituje kao uskrsnuće i život te najavljuje da neće umrijeti nikada onaj koji vjeruje u njega.
Bez ikakvih čarobnjačkih kretnji, na Isusov snažni zov, Lazar izlazi iz groba umotan u platno u kojem je bio sahranjen. Isus naređuje da ga odriješe te mu pomognu da se opet uključi u obiteljski život i dalje ostane radost i potpora svojih sestara. Isusov zov podsjeća na njegove riječi gdje on najavljuje sveopće uskrsnuće, prilikom kojega će “izići iz grobova na uskrsnuće života koji su činili dobro, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude”. Ovim čudom Isus ispunjava svoju ranije danu riječ i budi vjeru u sveopće uskrsnuće mrtvih.
Ovo znamenje donosi procvat vjere u Isusa, koja će nešto kasnije biti očitovana prilikom svečanog ulaska u Jeruzalem (usp. Iv 12, 9.12.17-19). Isto je znamenje židovskim poglavarima povod da Isusa osude na smrt (usp. Iv 11, 53).
