Liturgijska godina može se podijeliti u tri razdoblja: došašće s božićnim vremenom, korizma s uskrsnim vremenom i – tzv. „vrijeme kroz godinu“.
Prvo razdoblje, došašća i Božića donosi nam misterij našeg bogosinstva: postajemo sinovi Božji u Sinu njegovu, rođenom Isusu. Drugim razdobljem, ulazimo u misterij pashe-prijelaza: postajemo, postupno, suobličeni s Kristom – sudjelujući u njegovim patnjama sve se više uzdižemo k njegovu uskrsnuću i proslavi. U trećem razdoblju, u nedjeljama kroz godinu, Krist poučava nas, svoj puk, svoje vjernike. Današnje bogoslužje govori nam o počecima Kristova propovijedanja i javnoga djelovanja.
Prvo čitanje – Iz 49,3.5-6
Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.
Isus je onaj savršeni Sluga Božji o kojem govori prorok Izaija, jer On donosi spasenje svim ljudima. Tako Bog po proroku naviješta da će se on u svojemu Sluzi proslaviti. Taj Sluga Božji će trpjeti i svojom mukom će proslaviti Oca i sebe. A sve to će moći podnijeti, jer mu Bog daje snagu.
On dolazi proslaviti Boga, donosi spasenje svim ljudima. Objavljuje Božji zakon i naviješta pravdu. Zamjenjuje sve dotadašnje žrtve i prinose postajući savršena žrtva po kojoj se čovjeku otvara ponovno put nadnaravnom životu s Bogom. Uči nas potpunom predanju Božjoj volji jer jedino tako možemo ostvariti svoju zemaljsku i nebesku sreću. Uči nas otvorenosti svakom čovjeku jer jedino tako surađujemo u ostvarenju Božjeg kraljevstva.
Drugo čitanje – 1. Kor 1,1-3
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Na samom početku poslanice Korinćanima Pavao se početku predstavlja kao “po volji Božjoj pozvan za apostola Krista Isusa”. Iz ove pozvanosti od Boga on izvlači ispravnost svoga učenja i nadležnost svojih poglavarskih odredaba. Zajednicu krštenika oslovljava kao “Crkvu Božju u Korintu”.
Pavao se spremno odazvao, kao i Mesija, te uz najveće napore i žrtve nastojao izvesti povjerenu mu zadaću. On se posebno trudio u korintskoj Crkvi da svi oni koji su prigrlili vjeru budu potpuno Božji. Oni koji su u Korintu prihvatili Božju poruku, dali se krstiti i žive kao kršćani, prema riječima apostola, posvećeni su u Kristu Isusu. A budući da kršćani kao udovi sačinjavaju jedno mistično tijelo Kristovo, svatko je od nas posvećen po Glavi Isusu i po njemu postaje dionik svih milosti koje je On primio od Oca za nas.
Evanđelje – Iv 1,29-34
Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!
Evanđelje donosi svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu. Tesar iz Nazareta, koji je primivši krštenje podržao sve spremne na obraćenje, jest Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta. On to može činiti jer je na njega sišao Duh Sveti, što ostaje na njemu i osposobljava ga da krštava Duhom Svetim.
U Starom zavjetu, grijehe naroda odnosio je „žrtveni jarac,“ u pustinju. Novi zavjet ima „Jaganjca Božjeg“ – nevinu žrtvu, koja grijeh svijeta uzima na sebe svojom smrću, ali oživljava, biva uskrišena i ne osvećuje se onima koji su je nepravedno osudili, žrtvovali i usmrtili. On im poklanja svoju nenasilnu ljubav po kojoj bi se trebali pročistiti i očišćeni spasiti. Isus je, slikovito rečeno, „Jaganjac Božji.“ On je objavitelj Boga praštanja i neizmjerne ljubavi.
