Bogoslužje ove nedjelje usredotočeno je na rođenje Mesije koji dolazi da nas spasi i da bude Bog s nama: Emanuel.
Prvo čitanje (Iz 7, 10-14)
Evo, djevica će začeti.
Utjelovljenje Sina Božjega najveći je trenutak ljudske povijesti za kojim su čeznula stoljeća. Izraelcima je taj događaj bio navješten najjasnije po proroku Izaiji i najuvjerljivije po njegovu proroštvu kralju Ahazu. Ovaj Izaijin tekst jedan je od najznačajnijih tekstova Staroga zavjeta. U njemu je Crkva prepoznala i prihvatila kako je sam Bog preko proroka, unaprijed, objavio da će ljudskom rodu poslati Spasitelja. Izaija tako postaje prvi izraziti navjestitelj spasitelja – novoga Kralja, Mesije.
Drugo čitanje (Rim 1,1-7)
Isus Krist, potomak Davidov, Sin Božji.
Za ovu zadnju, 4. nedjelju došašća, odabran je početak Pavlove poslanice Rimljanima. Apostol Pavao u nepokolebljivoj vjeri u Krista svjedoči svima nama da nam se Bog darovao kao Spasitelj. U tu svrhu on i od nas traži vjeru u Božju nazočnost i djelovanje. Traži se vjera koja će u riječima sv. Pisma i u znakovima kruha i vina prepoznati živoga Boga koji spašava. Među nama je Emanuel nazočan i djelatan. Zato apostol širi Evanđelje o Božjem Sinu kako bi svi narodi postali poslušni vjeri od Boga objavljenoj na hvalu i slavu njegova imena.
Evanđelje (Mt 1, 18-24)
Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.
Evanđelje promatra Blaženu Djevicu Mariju koja nam donosi Spasitelja pod svojim majčinskim srcem – te ističe da se time ispunjava što je davno prorekao prorok Izaija: „Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu ime Emanuel! – što znači: S nama Bog!“
Sin će se Božji roditi na čudesan način: u ljudskoj obitelji, ali ne iz ljudske obitelji. Snagom Božjom, snagom Duha roditelji „daju život“ novom Božjem stvoru. No, Bog Stvoritelj uvijek je onaj prvi koji život daje. Stoga Bog može uvijek stvarati novo ljudsko biće i neposredno, bez ičijeg sudjelovanja. Bog je ipak odabrao put da Sinu njegovu utjelovljenu, prvu tvar ljudskoga tijela, daruje sama sveta Djevica. Time Josip, njezin zaručnik nije isključen, nego na nov način uključen u djelo spasenja. O tome ga poučava sam Bog. Isti anđeo Gabrijel, koji je donio Mariji Božju vijest o njezinom Božjem začeću, dolazi u snu i Josipu, u Matejevu evanđelju i reče mu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.“ Bog traži slobodan pristanak ljudske osobe za Božji plan. Očito, Bogu treba slobodan pristanak i Marije i Josipa. I jedno i drugo se odaziva Božjem pozivu. Po tom pozivu oni jednako pripadaju i Bogu i jedno drugome.
