MISNA ČITANJA
Ključna riječ liturgijskih čitanja ove nedjelje je ustrajna molitva. Molitva je naša komunikacija s Bogom i Božja komunikacija s nama. Molitva je djelotvorna. Molitva je istinska potreba onoga koji vjeruje. Ako je naša molitva usmjerena pravednosti kakvu Bog očekuje, ona će uvijek biti uslišana.
Prvo čitanje (Izl 17, 8-13)
Dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali.
Prvo čitanje ove nedjelje prikazuje Mojsijevu prosnu molitvu za Božji narod u ratnom sukobu protiv Amalečana. Tu se Mojsije prikazuje kao duhovni vođa koji moli za sunarodnjake dok ih Jošua predvodi u ratu protiv neprijatelja. Zato pobjeda nad protivnicima koji su prijetili uništenjem nezaštićenog naroda nije bila djelo vojne vještine nego plod Božje naklonosti iskazane na Mojsijevo posredovanje. Molitva je ovdje izraz vjere u Božju milosrdnu prisutnost i ovisnost o Bogu u presudnim povijesnim događajima. Iako Bog zna potrebe svoga naroda, ipak traži molitvu kao izraz vjere i pouzdanja.
Drugo čitanje (2Tim 3,14-4,2)
Da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
Molitva će svakoga koji se prepusti njezinu vodstvu usmjeriti prema Bogu i pripraviti ga na Kristov dolazak i na kraljevanje s njime. Tko se tako napuni molitvom i Božjim Duhom, taj će naći i upotrijebiti svaku prigodu da ljudima iznosi Božju riječ. Zato sve nas sv. Pavao potiče da ostanemo u onome u čemu smo poučeni i čemu smo vjeru dali.
Stoga redovno čitanje i razmatranje spisa Staroga i Novoga Zavjeta čini crkvenog starješinu i ostale pripadnike Crkve »mudrima na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.« (2 Tim 4,15). Za kršćane knjige Svetog Pisma su riječ Božja zato što su nastajale pod utjecajem Božjeg nadahnuća. Crkva ih je primila za svete i kanonske upravo zato što su nadahnuti spisi. Autor im je Bog ukoliko je poticao svete pisce da građu prikupe, rasporede i napišu. A budući da je Sveto Pismo od Boga nadahnuto, ono se čita u bogoslužju Crkve »za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti« (2 Tim 4,16) i vjeri u Boga.
Evanđelje (Lk 18, 1-8)
Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.
Isus nam o ustrajnoj molitvi govori danas u Evanđelju u prispodobi o udovici koja se pred svojim žiteljem utječe zemaljskome sucu i ne uzalud iako je taj bio nepravedan. Ta prispodoba »kako valja svagda moliti i nikada ne sustati« (Lk 18,1) utemeljena je na vjerskoj istini da Bog sluša vapaje svojih sinova i kćeri koji su u zemaljskom proputovanju.
Ako sudac pomaže obespravljenoj udovici samo zato da mu više ne dodijava, Bog je mnogo više spreman pomagati onima koji ustrajno i ponizno mole. On je Otac sviju ljudi i poznaje svakog osobno. Nitko mu nije neznatan. Zato Isus i kaže: »Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane, koji dan i noć vapiju k njemu, sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu odbranu. Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« (Lk 18,7-8) Isus straži od svojih učenika vjernost hranjenu ustrajnom molitvom i budnim iščekivanjem.
