Naš život biti će sretan i odgovoran samo ako uvijek donosimo jasne odluke o oblikovanju svog života. Za to nam izvrstan poticaj daju ovonedjeljna čitanja.
Prvo čitanje Jr 38, 4-6.8-10
Ne traži dobrobit naroda nego propast
Prvo čitanje govori o kralju Sidkiji, slabiću, koji je zapravo samo igračka u rukama svojih savjetnika. Nesposoban sam donijeti odluku i uvidjeti odgovornost koju svaka odluka donosi sa sobom, zbog svoje polovičnosti nanosi Jeremiji puno zla. No, u tome nalazimo i utjehu: ako ljudska nesposobnost donošenja odluka nanosi i zlo, tu je Bog kao spasitelj.
Jeremija je bio progonjen od svojih sunarodnjaka i nekoliko zlikovaca, kraljevih dostojanstvenika zato što je najavljivao propast države i grada Jeruzalema ako se narod ne obrati i ne bude tražio pomoć jedino od svoga Boga. Kralj je popustio pritisku tih dostojanstvenika i oni su pograbili Jeremiju i bacili ga u zdenac pun gliba tako da tu umre od gladi. Kraljev dvoranin iako poganin, smatrao je Jeremiju pravim prorokom, kojemu je nanesena strašna nepravda pa mu izmoli od kralja milost i s drugom trojicom ljudi izvuče ga iz zdenca i tako mu spasi život. Na taj način je Bog dokazao da se brine za svoje proroke i sluge i da ih nikad ne napušta već da ih uvijek izbavlja iz ruku njihovih protivnika i neprijatelja.
Drugo čitanje Heb 12, 1-4
Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Poslanica Hebrejima propovijed je koja ima ohrabriti kršćane. Današnji odlomak opominje kršćane da ne postanu umorni i da ne popuste rezigniranosti. S pogledom uperenim k Isusu, “začetniku i završitelju vjere” treba svatko skupiti hrabrosti i odlučno koračati svojim vlastitim putem. Rezignacija mnogih kršćana zbog patnje i poteškoća ima svoj razlog u tome što se premalo gleda na pramodel kršćanskog življenja: na Isusa Krista koji na svom putu prema uskrsnuću nije bio pošteđen muke i smrti.
Evanđelje Lk 12, 49-53
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje.
Evanđelje polazi od temeljne činjenice da pravo kršćanstvo u nasljedovanju Isusa Krista nikada ne može biti udobna građanska religija. Radikalnost Isusove poruke ne smije se umanjivati! Njegove riječi i djela automatski zahtijevaju odluku i time ujedno razlikuju duhove. Jednom kad se ljudi odluče za nasljedovanje nema više mlakosti i lijenih kompromisa. Naprotiv, prava odlučnost je često neugodna, bolna i dovodi do pravih razdora i podjela u najužim ljudskim odnosima.
Tako nas sva tri teksta vode ka konačnom vrhuncu. Odluka za Krista koja je svjesna odgovornosti ne trpi polovičnosti. Nasljedovanje Krista mora uvijek biti cjelovito, ispovijedanje ustima mora uvijek biti praćeno životnim svjedočanstvom.
