Današnja nedjelja poučava što je u životu najvažnije. Za što se trebamo opredijeliti bez pogovora?
Prvo čitanje (Mudr 9, 13-18b)
Tko će se domisliti što hoće Gospodin?
Često smo kolebljivi i nesigurni kad je u pitanju što Bog od nas želi i traži. Tako i kralj Salomon, koji se moli Bogu za mudrost, uvjeren je da naravni razum nije sposoban spoznati Božju namisao i pravilno shvatiti njegovu svetu volju. A ipak je to najvažnije za svakog razumnog stvora. Što će čovjeku sva zemaljska mudrost, ako je lišen one koju posjeduje njegov izvor i cilj, a to je Bog.
Boga, njegovu volju možemo upoznati samo ukoliko nam se On sam otkrije. Stoga nam objavljena mudrost Božja ukazuje kako nam je živjeti na zemlji i kako doći k Bogu. sluškujući poticaje Duha Svetoga koji govori kroz glas savjesti i kroz riječ Božju, čitanu i tumačenu u vjerničkoj zajednici, ljudi mogu učiti što je Bogu milo i spašavati se milošću njegovom.
Drugo čitanje (Fil 9b-10. 12-17)
Primi ga, ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata.
Poslanica Filemonu je Pavlova molba gospodaru Filemonu, kojega je Pavao osobno uveo u kršćansku zajednicu, da oprosti svome odbjeglom robu Onezimu sam zločin bijega i materijalnu štetu koju mu je prouzrokovao pred bijeg. Onezim je u svom bijegu dolutao do Rima. Tu je, vjerojatno od krštenih robova, čuo za sužnja Pavla kojega se sjetio iz kuće svoga gospodara Filemona. Probio se do Pavla, primio pouku o kršćanstvu, krstio se i zaželio ponovno poći Filemonu. Pavao mu je rado dao preporuku kojom svjedoči kako su kršteni gospodari i kršteni robovi braća u Kristu, iako pred državom i dalje jedni ostaju gospodari a drugi robovi.
Tako je odbjegli rob Filemonu kao kršćanskom gospodaru stečen na nov način, i to zauvijek. Filemon ga dobiva “ne više kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga”. Oni će i dalje pred državom ostati gospodar i rob, ali u zajednici vjernika “nema više roba slobodnjak” jer su “svi Jedan u Kristu Isusu”.
Evanđelje (Lk 14, 25-33)
Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Ni na jednom drugom mjestu Isus s ovakvom ozbiljnošću ne govori o uvjetima za nasljedovanje kao u današnjem evanđelju. Nasljedovanje Isusa nije jednostavno. Ono ne mora biti fizičko kročenje za Njim i s Njim, to ne mora biti tjelesno odvajanje od svega dosadašnjeg, ali to svakako mora biti prioritet svakog kršćanina.
Oni koji kane poći za Isusom i slijediti ga, moraju čvrsto odlučiti i izabrati. Gospodin nikoga ne prisiljava, zna da je teško ostaviti obitelj i svoju ulogu skrbnika za njihove zemaljske potrebe. Zato kao da kaže: „Dobro razmislite! Morate se jasno opredijeliti.“ Budući da imamo slobodu odrediti što nam je prioritet, i s obzirom da smo mudra i razumna bića, Krist u naše ruke stavlja tu veliku i tešku odluku.
