Liturgija ove nedjelje govori o poniznosti. Ove nedjelje posvješćujemo sebi da je poniznost vrlina. To je priznavanje Božjih darova u sebi i na sebi.
Prvo čitanje (Sir 3,17-18.20.28-29)
Položaj koji imamo u životu ne odgovara uvijek našim željama. Teško je naći pravo mjesto u kojem bi potpuno pronašli sebe i bili na raspolaganju i dobrobit drugima. Ljudi svih vremena, pa i Izraelci prije Krista, znali su se se ponašati poput onih koji vladaju i traže svoju slavu kad su na vodećim položajima. Zato njihov sunarodnjak Sirah ih poziva na poniznost, jer jedino prava vjera u Boga čuva čovjeka u jednostavnosti i skromnosti.
Tko je vjernički skroman, Bog mu ostaje trajno naklonjen zato što se tu radi o zbiljskom priznavanju ovisnosti stvorenja o Stvoritelju i o prihvaćanju sebe u Bogu. Tako Sirah donosi dva razloga kojima preporučuje poniznost: jedan je općeljudski, a drugi vjerski. Krotke i ponizne svi vole, pogotovo ako su oni takvi u svojim poslovima i uspjesima. Sirah zna za psihičku potrebu čovjeka da bude voljen i preporuča vrlinu poniznosti kao pravi put do ljubavi.
Drugo čitanje (Heb 12, 18-18, 22-24a)
Glavna tema poslanice Hebrejima je sličnost, razlike i nadmoć Krista kao novozavjetnog velikog svećenika nad starozavjetnim bogoslužjem. Današnji odlomak donosi usporedbu posrednika staroga i novoga saveza Mojsija i Isusa. Sama misao posrednika uzeta je iz diplomacije i hijerarhijskog uređenja društva u stara vremena. Pred poglavara države, plemena pa ni važne obitelji ljudi nisu mogli izravno pristupati. Trebao ih je netko predstaviti kao dobronamjerne. Mojsije je posrednik staroga saveza koji je sklopljen u podnožju svete gore, uz oganj i vihor, ječanje trube i tutnjavu riječi. Isus je posrednik novoga saveza koji je u intimnom krugu oproštajne večere ostavio kruh i vino kao znak svoje savezničke smrti i tako povezao novozavjetnu zajednicu vjernika u “grad Boga živoga, Jeruzalem nebeski, svečani skup, Crkvu prvorođenaca zapisanih na nebu”.
Pisac poslanice Hebrejima govori da su čitaoci pristupili Crkvi prvorođenaca i Posredniku novoga saveza – Isusu. Pristupili su krsnom vjerom, a redovnim i aktivnim sudjelovanjem u euharistiji održavaju svoju uključenost u Crkvu.
Evanđelje ( Lk 14, 1.7-14)
Evanđelje prošle nedjelje završilo je Isusovim riječima: «Ima posljednjih koji će biti prvi i prvih koji će biti posljednji». U današnjem evanđelju prihvativši poziv uglednog farizeja na objed, Isus je želio domaćinu i ostalim uzvanicima nastaviti izlaganje riječi Božje koje je započeo u sinagogi.
Pouka obuhvaća dva dijela: uzvanicima i domaćinu. Zajednička misao u oba dijela je potreba poniznosti u postupanju s ljudima i solidarnosti s neznatnima.
Biranje što boljeg mjesta u Isusovo doba obavljano je prema nečijoj službi ili imovinskom stanju. Isus suprotstavlja čast koju pojedinac sam sebi pridaje sa čašću koju mu drugi pridaju.
Bog kao vrhovni gospodar svih staleža i pojedinaca snižava i uzvisuje! Pred njim ne možemo glumiti veličinu ni skrivati darove kojima nas je obasuo.
U pouci domaćinu Isus suprotstavlja četiri vrste bogatih koji bi domaćinu mogli jednako uzvratiti s četiri vrste siromašnih koji to nikako ne mogu. Tako na jednoj strani stoje: prijatelj, braća, rodbina, bogati susjedi. Na drugoj: siromasi, sakati, hromi i slijepi. Time preporuča Isus aktivnu ljubav prema bližnjemu, jer prava ljubav ne računa s uzvratnom nagradom ili uslugom.
