U čitanjima ove nedjelje susrećemo se s pozivom na učeničku i apostolsku službu. Taj poziv uključuje odmah i poslanje iz kojeg je iznikla Crkva kao velika zajednica odazvanih i poslanih.
Prvo čitanje (Iz 6, 1-8)
Prvo čitanje, koje pripravlja na događaj iz evanđelja, prikazuje poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu za vrijeme “zasjedanja nebeskog dvora” na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: “Evo mene, pošalji mene!” Taj odgovor izraz je svijesti da on slab čovjek može pridonositi ostvarenju Božjeg plana u prilog ljudima. Izaija se odmah stavlja na raspolaganje, ali je ovu odluku mora uvijek iznova donositi; kad se suočavao s poteškoćama. Njegova sloboda uključivala je i mogućnost odbijanja. Prihvativši proročki poziv, dobio je i novu vrstu slobode te snagu da izvršava ono na što ga Bog šalje.
Drugo čitanje (1 Kor I5, 1-11)
U drugom čitanju Pavao izjednačava svoje viđenje uskrslog Krista s ukazanjem Dvanaestorici i na tome viđenju temelji svoj poziv za misionara pogana: “Ili oni ili ja: tako propovijedamo, tako vjerujete!”
Uskrslog i proslavljenog Krista nisu vidjeli svi koji su se tih dana zatekli u Jeruzalemu nego samo odabrani svjedoci. Prvi na popisu onih koji su ga vidjeli je Kefa ili Petar, zatim ostali članovi zbora Dvanaestorice, pet stotina “braće” (tj. vjernika), Jakov i najposlije – Pavao.
Pavao priznaje da je prije ukazanja Uskrslog progonio Crkvu Božju i za to se kaje, ali na tom ukazanju temelji svoje zvanje misionara pogana.
U odazivu pogana na vjeru Pavao je doživljavao Božju potvrdu svoga misionarskog djelovanja i uvjerenja da ima zbiljsko zvanje.
Evanđelje (Lk 5, 1-11)
Luka je počeo prikaz Isusova mesijanskog djelovanja nastupom u nazaretskoj sinagogi o kojem smo razmišljali posljednje dvije nedjelje. Nakon toga prikazuje Luka jedan Isusov “radni” dan u Kafarnaumu gdje je bio lijepo primljen (4, 31-44). Iako je u toku Isusova dana pokazao kako je Isus boravio u Šimunovoj kući te mu izliječio punicu od ognjice, u današnjem odlomku Luka prikazuje poziv Šimunu i njegovim kolegama u ribarskom poslu Jakovu i Ivanu.
Nakon pouke mnoštvu Isus predlaže Petru da usred bijela dana, kad nitko ne lovi na pučini jezera, otisne lađu na pučinu i baci mreže za lov. Petar odvraća da su se uzalud trudili po noći koja je normalno vrijeme lova pa nema izgleda da će po danu nešto uloviti. Ulov je bio tako obilan da su ribari morali pozvati kolege s obale iz druge lađe. Napunili su obje lađe.
Iako su trojica svjedoci čudesnog ribolova, Isus se obraća samo Petru: “Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!”
Petar i dva Zebedejeva sina ostavljaju lađe na kopnu i odmah polaze za Isusom. Ovakav “odlazak” pretpostavlja obraćenje Isusu i slobodno prihvaćanje poziva.
Na čelu s nasljednicima Dvanaestorice Crkva je zajednica pozvanih i poslanih koji spasenje u Kristu čine dostupnim svima ljudima.
