Glavna poruka ove druge nedjelje došašća jest poziv na obraćenje da bi zadobili spasenje.
Prvo čitanje – Bar 5,1-9
Bog spašava čovjeka, svakoga čovjeka, preobražavajući ga iznutra i učinivši da postane drugačiji i bolji. Krist je došao da oslobodi sve ljude od svakoga ropstva, a pogotovu od ropstva grijeha i zla. Tu poruku nade, radosti i mira upućivao je već davno prije Kristova dolaska prorok Baruh svom ispaćenom i potlačenom narodu u babilonskom sužanjstvu. Zato prorok Baruh govori Jeruzalemu da otvori svoje srce nadi jer djeca njegova, raspršena i u progonstvu, ponovo će se vratiti. Tako uz poziv na obraćenje svome narodu, prorok Baruh navješćuje veliki obrat Božji. Prorok poziva narod da se obuče u svečano ruho jer će Bog učiniti da među ljudima zavlada pravednost koja je temelj mira. Oživjet će bogoljubnost kao temelj novih, boljih, i na Bogu zasnovanih, ljudskih odnosa. Neprijatelji su ih zbog grijeha njihovih odvodili u ropstvo, a evo sada Bog sâm ih dovodi natrag u domovinu.
Drugo čitanje – Fil 1, 4-6. 8-11
Poslanicu Filipljanima pisao je apostol Pavao iz zatvora da zahvali vjernicima za poslanu materijalnu pomoć i da ih potakne na poniznost po uzoru na Krista koji je prihvatio obličje sluge i smrt na križu. U današnjem odlomku Pavao zahvaljuje Bogu za njihovu vjeru i moli za duhovni napredak, kako bi bili savršeni za Dan Kristov. Pavao apostol poziva da rastemo u sve većoj ljubavi, međusobnom razumijevanju i poštivanju.Tako ćemo najbolje slaviti Boga. U tome će nam svemu sam Bog pomoći. On djeluje u nama i po nama. On je početnik i dovršitelj svakoga čovjekova dobrog djela. Pozvani smo da mu u tom budemo suradnici. Uz svoju ljubav Bog nam daje i milost spoznanja njegove svete volje. Daje nam sposobnost da u svim prilikama i neprilikama života umijemo proniknuti što je Božja volja pa da se opredjeljujemo uvijek za bolje, za ono što je Božje. Tako u svjetlu vjere svatko će najbolje upoznati što u sebi treba ispuniti, što sniziti, što ispraviti.
Evanđelje – Lk 3, 1-6
Dolazak Isusa Krista među nas ljude ovdje na zemlju jest vrhunac i kruna svih spasonosnih Božjih zahvata u povijesti svoga naroda. Ivan Krstitelj, Preteča Spasiteljev, poslan je bio od Boga da navijesti dolazak Krista Otkupitelja.
On je pozivao narod na obraćenje srca tako da bi što bolje mogli dočekati Boga koji dolazi među svoje da ih spasi. On je bio taj glas koji viče u pustinji: »Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina nek se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.« (Lk 3,4-6)
Ivan Krstitelj je poučavao ljude kako treba da se priprave za Gospodinov dolazak, a iznad svega je vršio jedan čin, gotovo sakramentalan, koji je s jedne strane označavao, a s druge, djelomično, ostvarivao unutrašnju obnovu čovjeka: »On obiđe svu okolicu Jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha.« (Lk 3,3)
Zato je sasvim jasno da to Ivanovo pozivanje na obraćenje ima značenje moralne obnove.
Gore i klisure koje se trebaju sniziti to su ljudski egoizmi, osjećaj privilegija i nadmoći nad drugima, upotreba i zloupotreba vlasti da bi se ljudi iskorištavali i tlačili kao što su to činili Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod i drugi spomenuti u današnjem Evanđelju i svi ostali diktatori i tirani svih vremena.
Doline koje treba ispuniti i zemlja koju treba poravnati to su osjećaji nepovjerenja, razočaranja, melankolije i fatalizma koji čovjeka umrtvljuju i uništavaju.
Zato s Kristom koji dolazi sve se mora obnoviti unutar čovjeka i oko njega u svijetu.
Današnje bogoslužje je poziv na radost. Baruh naviješta radosni povratak u slobodu; Pavao moli “s radošću” da se evanđelje širi “na slavu i hvalu Božju”; Krstitelj naviješta; “Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.” Kršćanstvo je radosni navještaj.
