Presveto Trojstvo temeljna je tajna naše vjere – postoji samo jedan Bog, a u njemu tri božanske osobe.
U cijeloj su prirodi vidljivi tragovi Boga Stvoritelja. Svako nam biće svjedoči da postoji Bog i da je ono Njegovo stvorenje, djelo Njegovih ruku. A da je božanska bit u trima osobama, to ne možemo vidjeti ili pročitati iz stvorenja. Tu tajnu objavio nam je sam Bog Otac po svome Sinu, koji je druga božanska osoba i koji nam se pojavio u obličju čovjeka. Po objavi nam je poznato da među osobama nema razlike u dostojanstvu i savršenosti. Sve tri osobe na isti su način Bog. Nije jedna više, a druga manje Bog, a ipak se jedna od druge razlikuju.
Prvu „osobu“, koja je bez početka i porijekla, promatramo kao davaoca života svemu što postoji. Ta osoba s pravom nosi ime „Otac“ i ona to jest. Od nje potječe svako očinstvo na nebu i na zemlji. On je prisutnost u sebi i poznaje sebe u svoj svojoj punini, a sebe izriče u svojoj osobnoj Riječi, a ta je Riječ njegov Sin. Otac u svomu Sinu gleda odraz samoga sebe i daruje mu svu svoju ljubav. Istim intenzitetom Sin uzvraća svoju ljubav Ocu. „Abba, dobri oče!“, to je njegov usklik, zov koji izvire iz srca Sina. To je međusobno darivanje Oca i Sina u ljubavi, a ta ljubav opet je osoba – treća božanska osoba – Duh Sveti.
Slaveći ovu svetkovinu prihvaćamo važnost zajedništva u životu Boga i ljudi. Bog je Bog zato što se dariva u ljubavi unutar Tri Božanske Osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga i prema van stvarajući druga bića te puštajući ljude u svoje Božansko zajedništvo. Tako i mi postajemo više ljudi, ako se iskreno darivamo u ljubavi Bogu i ljudima.
Svetkovinu Presvetoga Trojstva u liturgiju sveopće Crkve uveo je Papa Ivan XXII. 1334. god., za vrijeme avinjonskog sužanjstva Time je dao poticaj da jednom u liturgijskoj godini svjesnije slavimo ono što je prisutno u svakoj našoj misli: vjernički pristup Ocu po Sinu snagom Duha Svetoga te udio na životu otajstvenog Boga kako nam ga je objavio Gospodin Isus. Naš udio na Božjem životu počinje u toku zemaljskog proputovanja i nastavlja se i nakon fizičke smrti.
MISNA ČITANJA
Prvo čitanje – Izr 8,22-31
Već je Stari Zavjet govorio o vezi između Boga Stvoritelja i njegove mudrosti. Mudrost zajedno s Bogom dijeli tajnu njegova nauma sa svijetom. Njezin je odnos prema stvorovima takav da se ona naziva početkom svega i bićem koje stvara. Ona je kao Mudrost, Sin Božji, postojala prije stvorova.
Ta Mudrost Božja rodila se od Boga prije stvaranja svijeta i bila je nazočna kraj njega u radosti, kao graditeljica, kad je Svevišnji stvarao nebesa, zemlju, bezdane i sve što je na njima i u njima. Ova Mudrost je slika Krista kao utjelovljene Mudrosti Božje. Mudrost nije samo Božja osoba, nego ona među ljudima boravi i djeluje. Kao utjelovljena mudrost Božja, Krist je bio s Bogom od početka i ostaje neopozivi znak Božje naklonosti prema ljudima.
Drugo čitanje – Rim 5,1-5
Čovjeku je potrebno da uđe u dijalog ljubavi s Bogom, a u takav kontakt može stupiti samo vjerom i krštenjem. A iz takvog kontakta uvijek se rađa u čovjeku mir s Bogom, sa samim sobom i sa drugim ljudima. Sve ovo nam je omogućeno i stalno ponuđeno po djelu otkupljenja Gospodina našega Isusa Krista kojemu je vrhunac smrt i uskrsnuće. To je najveća istina naše vjere da nas Bog ljubi. A Duh Sveti koji nam je darovan na krštenju i koji neprestano djeluje u pojedincu i u cijeloj crkvenoj zajednici garant je te ljubavi.
Evanđelje – Iv 16,12-15
Duh Sveti nam pomaže da shvatimo Boga koji se objavio u Isusu Kristu. Krist »Duhom Istine« naziva Onoga koji je uzajamna ljubav između Oca i Sina. Upravo sjedinjujući ljude sa sobom u sve većem krugu tog Duha ljubavi, Isus im objavljuje tajnu njihova vlastitog bića i njihove sudbine. Pod vodstvom »Duha Istine« učenici znaju da ljudska povijest ima smisao i da Bog svoj plan spasenja sigurno vodi prema ispunjenju.
Duh Sveti će nastaviti Kristovo djelo na zemlji: kao »Duh Istine« uvest će Isusove sljedbenike u svu istinu. On nema svojeg nauka, nego uzima od Krista kao utjelovljene Riječi Božje. Zato Isus i govori učenicima: »On će mene proslavljati, jer će od mojega uzimati i navješćivati vam.« (Iv 16,14). A Duh Sveti slavi Sina time što onima koji su čista srca pokazuje kako da Isusa upoznaju i gledaju kao odsjev Božjeg bića i sliku nevidljivog Oca.
