U liturgiji ove nedjelje sva čitanja poučavaju nas o životu, smrti i uskrsnuću. Kršćanstvo je osvijetljeno blagoviješću o velikoj budućnosti koju nam Bog sprema. Smrt nema više posljednju riječ, već život vječni.
Prvo čitanje (1Kr 17, 17-24)
Već prorok Ilija objavljuje milosrdnog Boga koji želi uvijek pomoći onima koji su potrebni pomoći i koji se uzdaju u njega. Prijekor žene udovice koja predbacuje Božjem čovjeku da je svojom prisutnošću u njezinu domu privukao Božju pažnju na njezine grijehe pa je Bog dopustio da joj sin smrtno oboli i umre potakao je proroka Iliju da zavapi Gospodinu i reče: »„Gospodine Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?” Zatim se tri puta pružio nad djetetom zazivajući Gospodina: „Gospodine, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!” Bog je uslišao Ilijinu molitvu i dijete je oživjelo.
Drugo čitanje (Gal 1,11-19)
I sveti Pavao apostol koji govori o svome obraćenju bio je u punom smislu riječi kod Damaska priveden iz smrti u život. A sada ulaže sve svoje snage i sav svoj apostolski žar da to evanđelje života i tako bujni Božji život Evanđelja priopći i drugim ljudima. Zato ističe da Evanđelje koje pripovijeda nije od ljudi nego od Boga, dobiveno objavom koju mu je udijelio Gospodin Isus.
Evanđelje (Lk 7,11-17)
Evanđelje opisuje događaj kada je Isus oživio sina jedinca, majke udovice i predao ga živa njegovoj majci. Tim činom Isus je vratio, sina jedinca, duševni mir i radost sirotoj udovici, ali i njezinu vjeru u Isusa, Sina Božjega.
Ovo oživljavanje udovičina sina izraz je Božje dobrote prema poniznima i ožalošćenima, a Isus tu dobrotu objavljuje ljudima.
