OTVORENA VRATA MILOSRĐA U ZAGREBAČKOJ NADBISKUPIJI
Na Treću nedjelju došašća i u zagrebačkoj nadbiskupiji otvoren je Jubilej milosrđa. Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u svečanom obredu otvorio je vrata zagrebačke prvostolnice i tako obilježio početak Svete godine milosrđa.
Sveta godina milosrđa započela je otvaranjem Svetih vrata, Vrata milosrđa na bazilici sv. Petra u Vatikanu, koja je na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2015. godine otvorio Sveti Otac papa Franjo. Papa je odredio da će na Treću nedjelju došašća, 13. prosinca, Vrata milosrđa biti otvorena u partikularnim Crkvama posebnim obredom i slavljima u katedralama diljem svijeta.
U zagrebačkoj nadbiskupiji svečanost je započela postajnom liturgijom u vanjskom atriju Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, nakon čega je pred ulazom u katedralu održan sam obred otvaranja Vrata, te je svečanost završena euharistijskim slavljem.
Uz zagrebačku prvostolnicu po odluci zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, posebna mjesta milosrđa biti još tri crkve – Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu i župna crkva Presvetog Trojstva u Krašiću gdje će pomoćni Biskupi zagrebački u nedjelju 20. prosinca otvoriti Vrata milosrđa i predvoditi euharistijska slavlja.
__________________________________________
3. NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)
Treća nedjelja došašća tradicionalno naziva nedjelja Gaudete. „Gaudete“ znači „Radujte se!“. Ovako započinje čitanje iz poslanice apostola Pavla Filipljanima, gdje im piše: „Radujte se u Gospodinu u svako doba! Radujte se!”.Ove nedjelje dopuštena je ružičasta boja misnice, dok se na ostale nedjelje i dane u došašću upotrebljava ljubičasta. Došašće je vrijeme iščekivanja svečanog Gospodinova dolaska. Taj dolazak čekamo radosno, kakvo obilježje i ima ovo adventsko vrijeme, kao neposredna priprava i uvod u božićnu radost.
Prvo čitanje – (Sef 3, 14-18a)
Svi tekstovi sv. Pisma, zazivi i molitve bogoslužja ove nedjelje pozivaju nas na radost. Tako prorok Sofonija navješćuje tu poruku radosti svome narodu i obećava mu bolje dane baš kada se njegova zemlja nalazi u najvećoj moralnoj i socijalnoj bijedi.
Bog se objavljuje svom narodu preko proroka i obećava mu svoju ljubav, brigu i zaštitu od neprijatelja. Bog će svoje osloboditi osude, odstraniti od njih neprijatelje jer se On kao njihov Bog i Spasitelj nalazi u njihovoj sredini. Stoga nema ni govora da bi se nevolja mogla vratiti ili ponoviti. Ničeg se više ne treba bojati. Kome su ruke bile klonule, neka mu se opet ojačaju za svaki posao koji će sada moći u miru obavljati.
Ali ne samo da će se veseliti spašeni narod, nego prorok Sofonije (Sefanija) vidi kako će u svečani dan oslobođenja i sam Bog usred svoga naroda biti pun veselja i kako će nad njim klicati od radosti. Gospodin će opet obnoviti svoju ljubav prema svojem narodu.
Drugo čitanje – (Fil 4, 4-7)
Razlog naše kršćanske radosti sastoji se u tome što je Bog uvijek prisutan u nama i među nama da nam pomogne i da nas spasi u svakom trenutku našega života.
I sv. Pavao apostol potvrđuje tu stvarnost i poziva nas da umijemo čitati u događajima našega života i u svemu onome što se događa oko nas tu Božju prisutnost. Blizina Gospodnja je baš ta prisutnost Božja u svakidašnjem životu kršćanina sve do svršetka svijeta. Živeći u toj blizini Gospodnjoj, kršćanin živi u raspoloženju, miru, molitvi i radosti. Motiv te kršćanske radosti je, dakle, zajednički život, vjera i suradnja u širenju Evanđelja, a iznad svega zato što je Gospodin blizu. Sigurnost da je Gospodin blizu ispunja radošću srce svakoga kršćanina pa čak i u tegobama i nevoljama života zbog svoje vjernosti Bogu. Kršćanin treba znati vidjeti i osjećati Gospodina uvijek blizu u svojem životu, jer je Krist prisutan u svakoj našoj duhovnoj, moralnoj i fizičkoj boli i muci. Zato ni tada se ne bi smjeli uznemirivati, već bi morali uvijek sačuvati svoj unutrašnji mir i ravnotežu.
Evanđelje – (Lk 3, 10-18)
Božja blizina čini kršćane otvorenima i solidarnima sa svime što njihova braća ljudi čine dobro iskreno i pošteno. Vidjeti i cijeniti sve što je dobro u drugima je isto tako jedan aspekt radosti koji dolazi iz sigurnosti života s Bogom. Taj aspekt kršćanske radosti prisutan je baš u današnjem sv. Evanđelju po Luki koje govori o Ivanu Krstitelju gdje pripravlja ljude svojega vremena za Kristov dolazak što je razlog velike radosti za njega i za sve ljude.
Narod je bio u iščekivanju, i svi su se u srcu pitali o Ivanu, nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« (Lk 3,15-16)
Mesija je onaj »jači« koji dolazi poslije Ivana i koji će krstiti »Duhom Svetim i ognjem«. On ima u rukama vlast sudaca koji rasuđuje srca ljudi te će žito sabrati u »žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim« (Lk 3,17).
Sve to znači da Krist ima vlast spasiti sve one koji ga traže iskrena srca, kao i vlast osuditi one koji ga mrze. Stoga propovijedanje Ivana Krstitelja na obraćenje, iako u sebi sadrži stroge moralne opomene svima onima koji su ga pitali što treba činiti da bi se spasili, u svojoj biti je poziv na vedrinu i radost.
Tom radošću ispunjeni, moramo je i širiti među drugim ljudima. To ćemo učiniti svojim životom, svojom vedrinom i mirom. Poruka našega života treba biti prava poruka o blagovijesti spasenja koje nam je Krist donio. Ona je oznaka Božjega mira koji nam je donio Isus s neba i koji nadilazi svako ljudsko shvaćanje. Taj mir će čuvati u Kristu Isusu naša srca i naše misli te ih posve prožeti.
