Riječju Došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus – dolazak. Označava četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Krista dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak.
Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića.
Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašuje tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ”koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe” a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.
U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
Prvu nedjelju Došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)
Riječ Božja u biblijskim čitanjima govori o tome kako trebamo biti u svakome času našega života budni i dobro pripravni u očekivanju Gospodina koji dolazi.
Prvo čitanje- Jer 33,14-16
Dolazak Mesije prorok Jeremija gleda kao čin vjernosti Božje svojim obećanjima Davidu, usprkos izdajstvu »kuće Judine i naroda Izraelova« kažnjena progonstvom.
Bog će ponovo sagraditi razrušenu kuću Davidovu. Taj događaj će donijeti mir Judeji i Jeruzalem će primiti isto ime svojega Spasitelja: »Gospodin – Pravda naša!« (Jer 33,16), odnosno Gospodin naš spasenje. Bog koji je vjeran svojim obećanjima, ispunit će ono što je rekao Davidu preko usta proroka Natana, da će mu dati potomka koji će zauvijek sjediti na njegovu prijestolju.
»U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji.« (Jer 33,15) Taj budući potomak Davidov usko je povezan sa sudbinom svoga naroda.
Ako će u te daleke dane »Judeja« »biti spašena« i »Jeruzalem« »živjeti spokojno«, to će sve biti zasluga Mesije. On će donijeti duhovno o materijalno dobro svome narodu, jer će činiti pravo i pravdu na zemlji.
Drugo čitanje – 1 Sol 3,12-4,2
Isus je došao obnoviti svijet. Taj događaj treba usmjeriti sve naše ponašanje i naše zauzimanje na ovoj zemlji. A to je da se uzajamno ljubimo i jedni drugima pomažemo.
U tome se sastoji naša svetost pred Bogom na koju nas poziva apostol Pavao. Po tom putu treba rasti i obilovati djelima ljubavi prema svima. Treba živjeti i ugađati Bogu i u tome sve više napredovati. To nije lako pa stoga molimo da nam Gospodin pokaže svoje milosrđe i da nam udijeli svoju milost kako bismo mogli vršiti njegove zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku. U tome je i naše iščekivanje ponovnog Kristova Dolaska.
»Dao vam Gospodin, – kaže apostol Pavao, – te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama; učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.« (1 Sol 3,12-13)
Evanđelje – Lk 21,25-28. 34-36
I sam Isus nam govori u Evanđelju o svršetku svijeta i o njegovom drugom dolasku na zemlju. Na to se trebamo pripraviti Došašćem i cijelim svojim životom. Zato nas Isus upućuje na neke »znakove vremena« koje treba najprije zamijetiti, a onda procijeniti i na temelju toga izvesti zaključke za popravak i napredak kršćanskog života. Isus nas također upućuje na kozmičke katastrofe i na društvene bezizlaznosti i nevolje. Poslije tih događaja stari svijet će propasti i više ga neće biti i mjesto njega nastupit će novi svijet u kojem će slava Božja i Kristova biti potpuna u svakom stvorenju jer neće biti spriječena snagama grijeha i zla.
Kršćaninu koji živi u nadi konačnog sretnog svršetka, odnosno za onog koji je budan i pripravan iščekuje Gospodina, ti su znaci poticaj za ohrabrenje.
»Kada to počne bivati, – govori Gospodin, – uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.« (Lk 21,28)
Isus poziva na budnost i molitvu. Za one koji Krista budu ljubili, služili mu, željeli ga i očekivali, taj Dan će za njih biti najljepši događaj života i najljepši susret ljubavi i slave koji će nagraditi i okruniti bezbrojne susrete ljubavi s Isusom u njihovu životu. Zato budnost i molitva imaju veliku važnost u životu svakoga kršćanina, jer ga stavljaju u neprestani kontakt ljubavi s Gospodinom koji dolazi.
