U župi Jelkovec četvrti puta od njezina osnutka 2011. godine proslavljena je svetkovina nebeskog zaštitnika župe, sv. Ivana Pavla II., pape.
Za proslavu svetkovine župljani su se duhovno pripremali trodnevnicom koju su, s obzirom na godinu posvećenog života koju je proglasio papa Franjo, predslavili redovnici – fra Željko Janjić iz župe Kozari Bok, o. Marko Bijelić iz župe Pešćenica, te preč. fra Branko Lipša iz župe sv. Mihaela arkanđela, Dubrava.
Na samu svetkovinu uz svećenike resničkog dekanata svečanu misu predslavio je o. Ivan Matić, DI.
U svojoj propovijedi je kroz životopis sv. Ivana Pavla II. iz nekoliko aspekata njegovog života analizirao činjenice koje su, uz propisana potreban dva dokazana čuda, dovele do njegovog proglašenja svetim. Među njima je najznačajnija njegova teška bolest i posljednje godine službe kada nije posustao u svojoj pastirskoj službi, te je do smrti služio Bogu na dobrobit cijele katoličke crkve.
Misno slavlje animirao je župni mješoviti zbor, a prisustvovalo mu je mnoštvo hodočasnika, štovatelja sv. Ivana Pavla II. Na kraju mise upriličen je svečani ophod oko njegovog kipa, a nakon mise domjenak za sve hodočasnike.
______________________________________
30. NEDJELJA KROZ GODINU (B)
Čovjek je sebi nedostatan, osjeća potrebu za potpunim oslobođenjem i spasenjem. A tu potrebu može ispuniti samo u Bogu. Crkva je zajednica onih koji vjeruju da je Isus Bog i Spasitelj, da je Isus došao radi nas ljudi, radi našeg spasenja, da je tu, s nama. Crkva je zajednica onih, koje je Bog po Kristu oslobodio i spasio, te po Kristu u Duhu Svetom idu prema konačnom spasenju, dok ne dođe. To nam naviješta ovonedjeljna Služba riječi.
Prvo čitanje (Jr 31, 7-9) donosi odlomak iz “Knjige utjehe” proroka Jeremije. Godina je 622. prije Krista. Vrijeme Jošijine obnove koja zahvaća i područja Izraela, sjevernog kraljevstva. Prorok tješi raspršene Izraelce, odvedene u ropstvo godine 721. Poziva na radost koja izvire iz nutrine, ali zatim izbija na van, postaje skupna i pretvara se u hvalu i zahvalu. Bog pruža svoju utjehu “ostatku” Izraelovu nakon pretrpljene kazne. Sam vodi “slijepe i hrome, trudnice i rodilje”. Bog se otkriva kao “otac” koji se pomiruje sa svojim “prvijencem” Izraelom. Sve je to u punini ostvario Isus Krist.
Drugo čitanje (Heb 5, 1-6) govori o Isusu kao Velikomsvećeniku i našem zagovorniku kod Oca. Pisac uspoređuje levitsko svećeništvo i Kristovo. I Isus je uzet između ljudi, postavljen da prinosi žrtve za ljude, suosjeća s narodom, odvjetnik je, ne sudac. Isus prima to dostojanstvo od Boga, ali budući da je vječni Sin, ima vječno svećenstvo, svećenik je po redu Melkisedekovu, i nadilazi i izlazi iz levitskog svećenstva.
Radost spašenih jedna je od temeljnih poruka današnje Službe riječi. Kršćanstvo je novost: blaga, radosna, vesela novost. Radost je jedna od bitnih obilježja kršćanskog života. Zašto je ta radost u našem životu tako često zamagljena, osjećamo se potišteni, promašeni, zaboravljeni? Isus nam donosi istinsku radost i dovikuje svima: “Kličite od radosti!” Ako smo grijesima opterećeni, priznajmo ih pred Gospodinom, da doživimo i svjedočimo u našem svijetu radost oslobođenja i spasenja, što su sigurni znakovi da je mesijansko vrijeme nastupilo u nama.
Evanđelje (Mk 10, 46-52)
Isus privlači: jedni idu za njim da čuju od njega riječ, drugi da dobiju od njega spasenje. Evanđelje nam donosi izlječenje slijepca na izlasku iz Jerihona. Izliječeni slijepac nam otkriva tajanstveno uvođenje u vjeru. Taj hod počinje kad se Isus pojavi u čovjekovu životu. Njegov prolazak je tajanstven: slijepac ne vidi Isusa, ali predosjeća Gospodinovu prisutnost u događajima i predaje se njegovoj inicijativi.
Stade vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” Mnogi su ga htjeli ušutkati, ali uzalud. On i dalje viče. Treba puno hrabrosti da se ustraje u svojoj početnoj vjeri. Isus ga poziva. Neki pristupe slijepcu sokoleći ga: “Ustani! Zove te!” Sam ne bi došao do Isusa, da mu neki ne pomognu. On baci sa sebe ogrtač i dođe k Isusu. “Dići se” kao uskrsnuti, baciti ogrtača, kao svući staroga čovjeka. Konačno susret s Isusom: “Što hoćeš da ti učinim!” Slijepac će: “Učitelju moj, da progledam!” Isus mu veli: “Idi, vjera te je tvoja spasila!” Progleda i uputi se za Isusom. Slijepac je našao put spasenja, i nastavlja svoj životni put u jedinstvu s Kristom.
